3.3 Pokajanje

Ovdje vjernik ima mnogo prednosti nad nevjernikom. George Best u svojoj autobiografiji: «Dobro, loše i šampanjac» opisuje svoju borbu protiv alkohola, često ističe da usprkos bogatstvu i slavi, ili možda baš zbog njih, on nije imao stvarnu motivaciju da ostavi bocu. Ovaj nedostatak motivacije je ono što sprijećava tako mnogo alkoholičara da prestanu. Njihov strh od posljedica, njihove posljednje pijanke može motivirati neke alkoholičare,ali samo na ograničeno vrijeme. Za nas motivacija nije samo sebična – što mi želimo jedan sretniji porodični život i ekonomski uspjeh, već mi imamo i jednu dužnost prema Bogu, jer On nas voli, voli nas i volio nas je više nego ćemo ikada shvatiti, iako nas kroz stoljeća vječnosti to sigurno očekuje. Mi zato želimo živjeti onako kao bi On hiti da živimo; želimo živjeti život Kraljevstva odmah sada. Iskreno želimo biti kao Onaj koji nas je volio do kraja, koji je položio svoj život za nas, Njegove prijatelje. Za alkoholičara vjernika ovo uključenje je ostavljanje alkohola. Mi želimo biti kao On, da živimo, i budemo, i shvatimo kao što je On činio i čini.

Pijanci neće naslijediti Kraljevstvo; tako stoji u Poslanici Korićanima 6:10 i Gal. 5:21. Je li to znači da ni jedan alkoholičar koji ne može prestati neće biti tamo? Oni imaju jedo stanje svijesti da stalno okreću leđa onome što su činili. Lako je upirati prstom u alkoholičara. Njihov je grijeh koji je otvoren i ide ispred njih na osudu. Svi smo mi, nažalost, kronični griješnici. Mi griješimo, pokajemo se i ponovno činimo isto. Mi očajavamo. Mi mrzimo grijeh. Mi se držimo Pavlovih riječi u poslanici Rimljanima 7:15, 25 i tješimo se da smo to mi. Čitamo dalje u Poslanici Rimljanima 8 da nas je duh novog života u Isusu oslobodio od naočigled, neminovnog zakona grijeha u nama. Čudimo se i dalje našim ponovnim neuspjesima i držimo se milosti i iskrene, potpuno iskrene mržnje prema grijehu koji činimo i jake želje za prevladavanjem. Željno čekamo s radošću spasenje Kraljevstva. Malo po malo, uspijevamo se promijeniti, a to je ono što Bog traži od alkoholičara, brata ili sestre, kao minimum. Za one koji žive s alkoholičarima, vi imate istu sklonost koju svi imamo – da uveličavamo očiglednije grijehe drugih sa samozadovoljnom smirenošću u sebi, čiji grijeh nije toliko očigledan, a isto je toliko kroničan. Uvidite vašu sklonost samopravednosti, zapišite i analizirajte vaše kronične grijehe. Shvatite da će alkoholičar, član vaše obitelji, jako dobro osjetiti bilo kakvu samopravednost ili dvoličnost u vama. Vi ih želite voljeti jednom Biblijskom ljubavlju do boljeg puta. Dvolično osuđivanje nije način da se ovo postigne. Ukažite alkoholičaru na to da se pijanstvo nalazi na listi zajedno s idolopoklonstvom, razdorom, gnijevom, ljubomorom, prežderavanjem kao jedan od grijeha koji će ih isključiti iz Kraljevstva (Gal. 5:19, 21), a vi ste također ponekad razdražljivi, gnijevni, popustljivi prema sebi, ljubomorni i idolopoklonici, pohlepni itd. Bolje je da ovo priznate unaprijed, jer je poznato da su alkoholičari pronicljivo kritični prema drugima oko sebe. Razlika između alkoholizma i povremenog pijanstva je u tome što je to grešan način života, koji se stalno ponavlja kao dio života. Vi (i mnogi drugu, u bratstvu) , činite grijehe koji, što ih više činite, sve su više na rubu toga da vas odvedu u slično grješan način života. Ovdje Gospod koristi život s alkoholičarem da inspirira istinsku poniznost i samospoznaju u životima onih oko njega. Ono što je griješno kod alkoholizma nije samo to što uzimamo kemikalije (etilni alkohol) u obimu koji Biblija zabranjuje. Ono što je pogrešno kod toga je laganje, šteta za sebe i druge, oštećivanje tijela jednom sebičnom navikom, iskrivljavanje lika Božjeg, neuspijevanje da se makar pokuša biti dostojan divne namjere koju Bog ima za nas, promišljen nedostatak ljubavi prema samom sebi i prema bližnjem svom. Ipak se svaki od tih grijehova kronično ponavlja u životima mnogih Christadelphian-aca. Ovo ne opravdava alkoholizam, ali predlažem da se ovo treba ustupiti alkoholičaru. Mi ne proganjamo alkoholičara. Svi smo borci protiv grijeha. Nitko nije previše daleko od Boga da bi mu se pomoglo. Ovo stalno treba naglašavati. Gospodin Isus se sa zadovoljstvom obratio samom društvenom šljamu u Palestini prvog stoljeća.

Jedini sudac
Ne smijemo prići alkoholičaru kao suci, koji željno očekuju kazniti. Jasno je da ljubav mora biti naš motiv. Želimo potaknuti život ljubavi u alkoholičaru; jer ono što je bitno pogrešno kod alkoholizma nije nije samo kršenje zapovijedi već najosnovnije, nedostatak ljubavi. Suočen s ženom zatočenom u preljubu, Gospod naglašava njenim tužiteljima da su oni također griješnici u tolikoj mjeri da nju ne mogu osuditi. Oni napuštaju to mjesto, jedan po jedan. Onda joj Gospod kaže da ne griješi više (Iv. 8:3-11). On je moža ovo učinio u potuponosti zbog nje, prije nego zbog njih. Možda je on naslution njeno duboko osjećanje nepoštenja, nepravde i svjesnost dvoličnosti drugih. Možda je ona spavala sa svakim od tih samopravednih tužitelja; ili je bar bila svjesna njihovih moralnih neuspjeha. Gospod nije želio da je to sprijeći u pokajanju. Druga poanta tog incidenta je da samo Gospod ima moć osuditi. On nije morao izgovoriti ni jednu riječ; Njegovo samopotvrđujuće savršenstvo uvjerilo ju je u Njen grijeh. Ako obitelj alkoholičara počinje osuđivati, oni neminovo riskiraju da alkoholičar provri od mržnje prema njihovoj dvoličnosti. Treba postojati jedna otvorenost u vezi naših osobnih ozbiljnih neuspjeha kada savjetujemo alkoholičara i duboko moleći, punom utočišta, u onome što bi Anonimni Alkoholičari nazvali «višom silom» - poznato nama kao neusporedivi, bez premca primjer ljudskog, savršenog Isusa. Isus je Tražio da svi koju su je optužili otiđu, jer je On ne optužuju, već joj samo govori da ne griješi više.

Pokajanje u praksi
Predlažem da pokajanje treba biti verbalizirano, ono mora biti «priznato» (Iv. 1:9), što podrazumjeva napisanu ili izgovorenu izjavu o problemima. To je kao molitva ili čitanje Biblije naglas; to usporava naše razmišljanje. Trebamo se uhvatiti u koštac sa svim aspektima našeg grijeha. Moramo se suočiti s njim, u svoj ružnoći onoga što smo učinili. Alkoholičar, koji želi prestati treba sjesti trijezan, i napraviti listu svih ljudi protiv kojih je griješio, i svih načina i prilika koje se on može sjetiti kada ih je alkohol naveo na grijeh. U ovome će im pomoći netko blizak njima koji ih šokira pokazujući im listu koju je on napravio o sebi. Alkoholičar mora napisati pri vrhu papira velikim slovima: «Ja sam lagao». To je vrlo važno za oporavak.

Vjerovanje da nam je oprošteno, možda je najveći izazov za vjeru svakog od nas, a posebno je teško za vjernika alkoholičara, čija vjera je svakako slaba. Iskrenost mogućeg oproštenja (Lk.7:42), krajna čistoće i potpunost Božje milosti (Ef. 2:8,9) – o ovim stvarima treba raspravljati s alkoholičarem. Pokušati im prenjeti nevjerojatnu logiku iz Poslanice Rimljanima 8 – ako nas Bog opravdava, onda nitko ništa ne može iznjeti protiv nas. Toliko je mnogo postignuti smrću Gospoda, ali je mnogo više postignuto Njegovim uskrsnućem i novim životom. Bog nije poštedio ni svog vlastitog Sina, i koliko je još više voljan da nam dade badava bilo što drugo? Tamo gdje se grijeh povećao, milost se povećala još više, i Bog je još više slavljen (Rim.5:20). On pretvara Dolinu Aksor, simbol Izraelskog sramnog odlaženja od Boga, u vrata nade, gdje će jednog dana Izrael pjevati kao u danima kad su izlazili iz Egipta (Hoš.2:14,15). Obećanje da ćemo biti oslobođeni od svog zla je stvarno i značajno (1 Iv. 1:9).

Pokajanje je neinspirirano nečim što otprilike možemo nazvati prijateljstvom. To je primjer drugih, koji nas inspirira u praksi, bez obzira na to koliko dobro shvaćamo probleme, koji su se stvorili između Boga i nas. Mnogo je Christadelphian-aca, koji su se borili i pobjedili alkohol; i mnogo je obitelji koje mogu svjedočiti na način koji će biti od pomoći osobi koja se stvarno i iskreno bori savladati problem. Mnogo je i drugih, koji još uvijek vode borbu.

Možete kontaktirati s nama, slanjem email-a na info@carelinks.net.

Uvjeravamo vas u potpunu, krajnju diskreciju.
Anonimni Alkoholičari uče da će jedan pristup, moći izvan nas samih, kroz susrete s drugim koji vode istu boru, i uzimanje snage od njih. Za pojedine, ovo funkcionira, ali pomislite na još veću moć koja mora postojati u uzimanju snage iz tijela Kristovog! Potrebno je veliko prijateljstvo s alkoholičarem. Pogledajte kako se Gospod družio s grešnicima da bi ih priveo k Sebi. Suprotno od onoga što bismo mogli očekivati, oni nisu razmišljali da činjenica što je On voljan sjediti s njima za stolom, znači da su oni OK u Njegovoj milosti. Njegova sama milost i upornost, nenametljiv efekt Njegove osobne svetosti i milostivo prihvaćanje, inspirirali su ih da se promjene. Tužno je što su mnoge Kršćanske grupe okaljane konpleksom «krivice iz druženja», po čemu se ne treba družiti s nekim tko je kao alkoholičari, da se ne bismo uprljali. To nije način na koji Bog postupas nama. Ranjeni čovjek kojeg su spasili Samaritanci je toliko nalik svima nama. Ranjen grijehom i ostavljen polumrtav i gol na ulici. Slika tog čovjeka, koji leži, jako podsjeća na alkoholičara, skinutog i opljačkanog «pljačkašima» društvenog plijana, reklamiranjem alkohola itd. Ipak ga je Samaritanac (=Isus) odveu u krčmu i sredio da se pobrinu za njega dok se On ne vrati. Krčma je sigurno crkva; tamo pronalazimo duhovno jačanje i zalječenje našeg stanja. To će trajati dok se Gospod ne vrati.

Svaki član tijela, bilo da je alkoholičar ili ne, doprinosi ukupnoj snazi zdravlju tijela. Nitko ne može reći da mu ostali nisu potrebni. Tijelo «stvara vlastiti rast» i izgrađuje se u ljubavi, ojačano hranjenjem koje prenose drugi članovi (Ef.4:16). Postoji snaga i moć izvan nas samih u tijelu Krista. Nažalost, tijelo vjernika mnogi alkoholičari i oni koji se brinu o njemu, vide kao nekoga koji osuđuje, posramljuje, ne razumije, itd. Sveto pismo je na kraju istinito; postoji, da zaista postoji, snaga, moć i zdravlje da se uzme iz tijela Kristovog. Ovdje, ako se poštuje potpuna diskrecija, može se pronaći velika snaga u dijeljenju problema nastalih zbog alkohola s ostalima unutar tijela. Ono što nama svima treba je snažna osuda grijeha ogovaranja i grijeh osude. Ova dva vjerska grijeha Christadelphians-aca sprječavaju nas da budemo sila dobra, čak i snažna oštrica u ovoj generaciji, što bismo tako lako mogli biti.