3.4 Novi život

Nekoliko puta Pavao naglašava da smo promijenili status pri krešenju. Ranije smo bili izgubljeni i beznadežno upleteni u svijet grijeha. Sada, mi smo oslobođeni tako što postojimo u Kristu. Još uvijek smo skloni da u praksi živimo stari život, usprkos činjenici da smo u novom životu po statusu. On opisuje osobine starog života i podstiče svoje preobraćenike da prestanu živjeti na način kao da su još uvijek tamo negdje u izgubljenom svijetu koji se koprca u blatu. Evo nekoliko primjera:

- Galaćanima je moralo biti rečeno da hodaju u Duhu, da budu vođeni Duhom, ako su razvili plodove duha prije nego pristupe tijelu (Gal.5:16-25.) Za Pavla tijelo je život prije krštenja. Duh je način života poslije, ali Galaćani, promjenivši status, još su uvijek živjeli po tijelu.

Pri kršenju Efežani su skidali starog čovjeka i stavljali na sebe/oblačili se u novog čovjeka (Ef.4:22,23, Rim. 6:6). Zbog gnijeva, laganja i sličnih grijeha, morali su skidati starog čovjeka. (Ef.4:25-28). To je u stvari cijeli kontekst Poslanice Rimljanima 6, klasično poglavlje o kršenju. To nije dio propovjedničkog obraćenja Pavlovog nevjernicima, koje im objašnjava što je kršenja. On piše slabima, kršenim vjernicima, govoreći im da ostave stari život, zbog promjene u statusu, koja se dogodila pri njihovom krštenju. Prije krštenja, bili smo u tamnici «ali sada ste svijetlost (time što ste kršeni) u Gospoda: koračajte kao djeca svjetlosti... u svoj dobroti i pravednosti i istini» (Ef. 5, 8, 9).

Kolišani su morali «usmrtiti» stvari kao što je blud, iako su ga usmrtili pri kršenju (Kol.3.5, Rim. 6:6), opisani su kao da su ranije živjeli u takvim stvarima, kao sada, oni ne čine grijeh (Kol.3:7) Jasno je da su i dalje radili te stvari. Pavao govori da oni ne rade te stvari prema statusu, u Božjim očima, pa ih zato i ne bi trebali raditi u praksi.

Tito je trebao podsjetiti braću, zato jer su oprani i preporođeni pri kršenju, zbog toga ne bi trebali govoriti zlo o drugima, jer su u prošlosti i oni bili takvi (Titu 3:2-6). Oni su i dalje tako postupali, pa čak i nakon krštenja. Zato su i opomenuti da se prisjete smisla njihovog kršenja, i da žive status koji su dobili pred Bogom.

Upozorivši da nepokajani bludnici i pijanci neće biti u Kraljevstvu Božjem, Pavao nastavlja; «I takvi bijahu neki od nas; ali vi ste oprani, vi ste posvećeni, vi ste opravdani u ime Gospoda Isusa i Duhom Boga našega (1 Kor. 6:11). I zato jer su bili opravdani, smatrani bezgrješnim zbog njihovog kršenja u Krista, zbog toga bi oni trebali:

a) shvatiti da su im tijela hramovi Duha Svetoga, i zato slaviti Boga u duhu i tijelu,
b) shvatiti da nisu samo svoji, da bi živjeli život točno onako kako oni to žele,
c) postupati kao da su stvarno pridruženi Kristu,
d) dopustiti moći Kristovog uskrsnuća i novog života da djeluju u njima.

Sasvim je jasno, da su Korinčani i dalje bludničili i opijali se, a Pavao kaže da su i oni nekada takvi bili. Jasno je da on misli da su oni promijenili status – i da ga oni trebaju živjeti u praksi.

Pavao kopa dublje u psihologiji samoopravdanja grijeha. Oni su govorili da je meso za trbuh i trbuh za meso. Drugim riječima mi imamo osnovne ljudske potrebe i postoje načini da ih zadovoljimo. Pavaov odgovor u osnovi je da ako smo u Kristu, onda smo se zakleli da usmrtimo te potrebe, a ispunjavati ih znači postupati kao da su još uvijek zdravo i dobro. Dalje, pri kršenju, smatra se da smo mi umrli za njih; i mi tražimo da živimo novi život, osnažen uskrslim životom koji je sada u Gospodu, čijem tijelu mi pripadamo. Udobnost i izazov su pred Christadelphian-skim alkoholičarima danas: «Vi ste oprani, vi ste posvećeni, vi ste opravdani, smatrani pravednima». Sjetite se svog kršenja. To se tada dogodilo. Sada, pokušajte živjeti taj život. Postupajte, ili bar pokušajte postupati onako kako vas Bog shvaća. Alkoholičar mora zapamtiti, kao što su i Rimljnai trebali, ogroman značaj činjenice da su kršteni. Oni imaju odgovornost i također ogromnu, neograničenu mogućnost zbog ovoga. Podsjetite ih na to. Ostavite neke fotografije ili podsjetnike na njihove rane dane u Gospodu. Pričajte o tome...

Plodovi duha ukljućuju stavove svijesti koji će pomoći da se poploči put za istinsku pobjedu protiv alkohola, direktno suočavanje naših najdubljih strahova – npr. da alkoholičar nikad neće prestati piti, može ponekad proizvesti sasvim suprotnu reakciju u nama; suočavanje ojačava baš onu stvar koje se bojimo. Ako alkoholičara suoči s problemom direktno i otvoreno drugi brat ili sestra, on će vjerojatno odmah posegnuti za bocom. Jednom kad je problem uočen i žrtva izvan faze poricanja, nije mudro gurati naprijed previše brzo, previše hitro. Oni koje žive s njima trebaju pripremiti teren ponešto, ohrabrujući žrtvu da svjesno razvije neka od slijedećih duhovnih osobina:

Pozitivno razmišljanje
Alkoholičar i njegova – njena obitelj lako su uhvaćeni u sindrom: «Bori se ili bježi». Pobijediti problem čini se previše; izgleda da je jedina mogućnost pobjeći dublje od njega, vjerojatno u Božju istinu, koliko god kolebljivo, omogućava nam da postignemo bar nešto osnovnog, pozitivnog razmišljanja. U Poslanici Filipljanima 4:8 Biblija to naglašava najjednostavnijim jezikom:»Uostalom, braćo, što god je istinito, što god je časno, što god je pravedno, što god je čisto, što god ljubazno, što god je na dobrom glasu, ako je kakva vrlina, ako je kakva pohvala, na to mislite». Pokušajte biti pozitvni oko tema koje nisu povezane s problemom alkohola; tražite učešće u Gospodnjem radu na način koji će vam pomoći da prevladate vašu razumljivu opsjednutost problemom alkohola koji je oko vas.

Kontrola emocija i postupaka
«Osoba bez samokontrole je jednako nezaštićena kao neki grad srušenih zidova (Izr. 25:28). Ova osoba će biti ranjiva i često vođena negativnim emocijama. Njezin završetak opisan je u Poslanici Galaćanima 5:19-21- prateći problemi mogu uključiti preljub, seksualni nemoral, mržnju, prepiranje, ljubomore, izlive gnjeva, sebične ambicije, zavist i pijanstvo. Da bi kontrolirao emocije, alkoholičar treba ponovo naučiti da ih bude sposoban prepoznati i identificirati – nakon možda godina opsjednutosti alkoholom – osobne emocije postaju nevažne. Alkoholičar gubi vezu sa samim sobom. Razgovarajte s alkoholičarem o tome kako se on osjeća i dobit ćete pojednostavljene odgovore kao: «Ne osjećam se dobro», ali više od toga nisu u stanju objasniti. Strpljiv razgovor s njim dovest će da on definira te osjećaje kao bliže.

Usredotočenost na Isusa
Jasno usredotočenje na osobnost Isusovu treba poticati u svakome od nas. «Imaje u sebi istu misao, koju Krist Isus ima» (Fil. 2:5). «Sve mogu u onome (Kristu) koji mi daje snagu» (Fil.4:13). Život u Kristu je u stvari razvijanje novih mentalnih navika: «Nije nam, naime Bog dao duh bojažljivosti, nego Duha sile i ljubavi i razboritosti» (2 Tim. 1:7).

Intimnost s drugim
Alkoholičari su u biti usamljeni ljudi. «Ako padnu, drug će podignuti druga svoga, a teško onome koji je sam i padne, a nema druga da ga podigne (Pri. 4:10). Pjesnik iz 17 st. John Doone imao je smisao s tim u vezi:»Ni jedan čovjek nije otok». Prijateljstvo, značajno prijateljstvo s drugima zamislio je Otac. To je njegov put za nas. Bog nas je zamislio tako da su nam potrebni drugi ljudi. «Nije dobro da je čovjek sam» (Post.2:18). Može se dogoditi da obitelj i prijatelji koji emocionalno podržavaju nisu oni koji će zadovoljiti potrebu alkoholičara. Ne može biti sumnje da postoji velika tarapeutska vrijednost u priznavanju naših grijehova jedni drugima (Jak.5:17) – snaga i mogućnost će ga slabiti ako jedna zajednica podlegne ogovaranju i neistini. Naša potreba za drugima nije samo Biblijski vrednovana: «Što se dešava ako nemamo bliskoh odnosa?» Poruka koja se jasno i glasno javlja iz znanstvenih dokaza nagomilanih od sredine 70-ih je da imanje razumne kvantitete i kvalitete društvenih odnosa je vrlo važno za mentalnu i fizičku dobrobit. Ponekad je teško obitelji alkoholičara prihvatiti da on može biti usamljen – jer oni pružaju podršku plačajući visoku cijenu i «uvijek su tu da raščiste zbrku. Shvaćanje alkoholičarevih potreba nikako nije priznaje da vi niste uspjeli; to je samo realno uviđanje potrebe. Ponovno usredotočiti žrtvu na druge, samo po sebi je egocentrizam koji je alkoholizam. Najbolji prijatelji, naravno, bila bi braća ili sestre koji su se borili i prevladali istu bitku (2 Kor. 1:6) kaže da ako trpimo bilo što, tako možemo tješiti druge koji imaju iste patnje. Tako jake veze trebaju biti izgrađene između obitelji koje trpe; a to se jedino može postići izvjesnim stupnjem otvorenosti. Ovo naravno ne važi ako razočaramo druge otkrivajući o onome što su nam povjerili, okolo bratstvu.

Oblici ponašanja unapređuju i osnažuju jedni druge. Kad bi samo alkoholičar mogao biti uveden u jednu spiralu prema gore, najbolje kroz njegu tijela Kristovog, onda je pobjeda osigurana. Samo jedan pogrešan potez s alkoholom lako se može skliznuti u spiralu na dolje, lakše nego što je ući na spralu prema gore. Ovo će uključiti povezivanje u životu s onima koji nisu alkoholičari. Mi ne smijemo opskrbljavati tijelo (Rim 13:14). Alkoholičar treba izbjegavati ljude i mjesta koja će ga ponovno stimulirati njegovu potrebu za alkoholom. Jedno proučavanje je dokazalo da «postoji direktna veza između smrtnosti od bolesti povezanih s alkoholim i liberalnosti zakona koji upravlja dostupnošću dijelovima zemlje...dosupnost alkoholnih pića povečava količinu alkoholizma u određenom području». Držanje dalje od dostupnosti jasno pojačava mogućnosti za prevladavanjem alkoholizma ili povratka k njemu. Mi smo umiješani u jedno duhovno ratovanje, u bitku uma, u kojoj nas prisutnost riječi Božje u našim srcima ojačava protiv grijeha (Ps.119:11)