2.4 Otuđenje

Izvesti alkoholičara iz poricanja i kasnije mu pomoći do pobjede, za to je potrebna intervencija. Na isti način Bog je posredovao u našim beznadežnim životima da bi nas priveo Sebi. Krist se uspoređuje s Bogom koji cijepa nebo i silazi dolje. Pa ipak radikalno posredovanje u životu alkoholičara često znači odvajanje od njega. Ovako postupajući mi pokazujemo ljubav Boga koja nam je pokazana na križu. On nije dao svoga Sina u ljutnji ili bijesu ili jednostavno zato što smo mu se smučili. On je to učinio na proračunat, uzvišeno samožrtvujući način. Ovo je model za Christadelphian-sku obitelj koja se mora udaljiti od člana alkoholičara.

Alkoholizam je grijeh. Svijet oko nas je tražio način da ublaži ovu jednostavnu činjenicu tijekom proteklih 100 godina. Alkoholizam je napredovao od toga da je bio grijeh, do toga da je psihijatarijski problem, bolest, i sada (nekima) samo jedan mentalni zdravstveni poremećaj. On je možda sve to, ali je grijeh bez obzira na to kakve sve psihijatrijske poremećaje on može stvoriti. Shvaćanje ovoga pomoći će alkoholičaru, kršćanu, da sagleda stvari u jednoj perspektivi u kojoj to nevjernik ne može. Kako Bog postupa s grijehom koji je postao navika? Imao je mnogo iskustva u ovome u Njegovom odnosu prema Izraelu, Njegovom tvrdogloavom preljubničkom narodu. Tragično je, On ima mnogo više iskustva u tome s nama također. Kas su se Izraelci slijepo predali grijehu, bili su slični alkoholičarima, pijani i omamljeni za svoje odgovornosti pred njihovim Bogom. Što je Bog uradio zauzvrat? On nije rekao:»Pa, Izraele ti i ja smo završili, ne želim imati ništa više s vama, odlazite i ne gledajte me nikada više». Je li Bog odbacio svoj narod? Nikako (Rim 11:1,2). Došlo mu je da ih sve uništi i da počne ispočetka (Izl. 33,34) – ali On to nikada nije učinio. Prema Hošeji On se osjećao kao ostavljeni ljubavnik, muškarac koji je oženio ženu koja voli biti prostitutka. On je žalio nad onim što su oni radili. Volio ih je tako duboko pa je poslao svoje sluge, onda Sina svoga da ih zove natrag k Njemu (Mt. 21:33-38) znajući da će ubiti Njegovog voljenog sina. Prikazujući Oca, Isus je plakao nad Jeruzalemom, iskreno ih moleći da se vrate Ocu: « O Jeruzaleme, o Jeruzaleme!» (Mt. 22:37). Parabola o izgubljenom sinu govori prvenstveno o Ocu koji vjerno čeka tvrdoglavog Izraela da se vrate Njemu iz lutanja po svijetu nevjernika.

Drugi Biblijski dokazi govore o tome kako se Bog udaljio od Izraela, odvojivši se od njih. On nije to učinio zato da ga oni ne bi uprljali, niti zato što je bio ljut na njih ili što mu je zbog njih bilo neugodno. Oni su nastavili sramotiti Boga tako što su blatili Njegovo ime među nevjernicima. Ipak Njegova ljubav prema njima izdiže Ga iznad toga. On trpi sramotu zbog Svoje ljubavi prema njima. On nikada neće završiti s Izraelom. Zašto se onda On toliko udaljio od njih? Samo, dakle za njihovo dobro. Pogledajte Biblijske dokaze:

- Bog je napustio Izrael da bi ih pročistio; to je bio dio vatre koja će ih očistiti od njihove drozge (Ez. 22:20-22). Postojala je jasna namjera i cilj u Njegovom udaljavanju.
- Bog ih je napustio da bi golotinja njihovog grijeha bila otkrivena – On ih više neće prikrivati u očima svijeta nevjernika (Ez 23:29)
- Izajia koristi činjenicu da je Bog napustio Izrael što je osnova Njegove molbe njima da se vrate Njemu (Iza.2:5,6). On ih je ostavio da bi se mogli vratiti Njemu cijelim svojim srcem, ali je naravno stalno želio da mu se vrate.
- Bog govori Izraelu da zato što je On napustio njih, oni trebaju potražiti Njega (Am 5:2,4).
- Bog bi napustio svoj narod sve dok oni ne bi uvidjeli da njihovi problemi postaju zato što On nije uz njih. (Pz. 31:17)
- U 2 Ljet. 12:5,6 mi čitamo o tome kako je Bog napustio Izrael, ostavljajući ih u ruci Sezaka; ali zbog toga su oni postali skrušeni i On se vratio njima.
- Napustio je Ezekijela da bi otkrio možda Ezekiju samom što je u njegovom srcu – jer Bog je već znao, sigurno, bez bilo kakvog eksperimentiranja (2 Ljet. 32:31).
- Neh. 9:28,31 koristi iste židovske riječi za ostaviti, napustiti u dva smisla «Ti si ih ostavljao u ruku neprijatelja. Ali radi milosti svoje velike nisi ih ostavio» Bog je ostavio Izrael, ali ih je čuo kada su zaplakali i vratio im se; i u uzvišenom smislu On ih nije ostavio zbog Njegove mislosti i milosrđa. Tako se Zion osjeća ostavljenim od Boga, ali na kraju shvaća da to nikada nije bio slučaj (Iza.49:14). Onda će se činiti kao da ih je Bog ostavio za samo jedan kratki momenat (Iza.54:6,7)

Sve je ovo možda jedna shema za nas. Zastrašujuće je teško odvojiti se od alkoholičara s istom čistoćom motiva koje Bog ima. Bili ste povrijeđeni, zlostavljani, iskorišteni... ako se ovdje ljubav i istinsko nalikovanje Bogu najviše iskušava. Mi ne možemo potpuno ostaviti jednog člana obitelji izgubljenog u alkoholizmu, ali možemo se udaljiti, ostaviti ga u izvjesnoj mjeri. Postojao je plan i svrha u Njegovom udaljavanju; to nije bio samo gnjev iznerviranosti i zamor od ljudskih slabosti. Da je Bog nastavio aktivan odnos s Izraelom prolazeći kroz beskrajne cikluse, osude, nejasnog pokajanja, obećanja da će činiti bolje, opraštanja grijeha osude... onda se ne bi rješavali stvarni problemi. Njegovo odvajanje od njih ostavlja i same dovoljno dugo da se suoče sami sa sobom i da dođu do stvarnog pokajanja koje On traži. Užasno je i tragično teško Bogu učiniti ovo odvajanje.

Hošea ima neke opise Božje patnje u srcu dok ovo čini, koje su , po meni neke od najsnažnijih riječi u Bibliji:»Kako da te dam, Efrajime? Da te predam, Izraele? Kako da učinim od tebe kao od Adama? Da te obratim da budeš kao Zebojim? Ustreptalo je srce moje u meni, uskolebala se utroba moja od žalosti. Neću izvršiti ljutoga gnjeva svojega, neću opet zatrti Efrajima; jer sam ja Bog,, a ne čovjek, svetac usred tebe; neću doći na grad». (Hos.11:8.9).

Ovdje se svemoćni Bog bori sam sa sobom. Obećao je da će sprovesti svoj užasni bijes protiv njih, da će ih uništiti sudom Sodome jer su se ponašali još gore. On neće dozvoliti Sebi da ovo u potpunosti učini, zato što ih je volio. Ili opet:» Ostavih dom svoj, napustih nasljedstvo svoje; što bijaše milo duši mojoj, dadoh ga u ruke neprijateljima Njegovim. «(Jer.12:7;2 2 Kralj. 21:14; Ps 78;60).

Treba zapaziti da je Bog ranije obećao (koristeći iste židovske riječi) da nikad neće ostaviti, napustiti svoj narod (1 Sam.12:22; Ps. 94:14). Ipak na to su ga natjerale potrebe Izraela. Tako nemojte osjećati da ste u zamci ranijih obećanja, koja ste dali u ranoj fazi alkoholizma, da ćete uvijek podržavati i biti uz taj grijeh. Naravno, odvajanje mora biti potpuno posljednja mjera.

Trebate se odvojiti od alkoholičara, mada čak da ga tjelesno ostavite. To će biti bolno za srce, bez obzira na to koliko ste ljuti na tu osobu. Bog zna vašu bol i On će biti uz vas. On to prolazi cijelo vrijeme sa svojom kolebljivom djecom. Ovo odvojenje je potrebno kako za vaše dobro, tako i za njihovo pokajanje. U suprotnom, i vi ćete postati također ovisnik, s lišnošću upletenom u slabosti drugoga, više nego neko neovisno Božje dijete, koje raste upravo kao jedno palmino drvo zasađeno pokraj rijeke Božje riječi (Ps.1:3). Kako učiniti ovo odvajanje, bit će teški i razlikovat će se od slučaja do slučaja. Tjelesno odvajanje nije automatski i potreban odgovor, osim ako vas alkoholičar ne zlostavlja. Trudite se da pokažete ljubav, ali ne i suosjećanje koje postiče alkoholičara na njegovom pogrešnom putu. Nikada se nemojte odvajati motivirajući bijesom, već prije ljubavlju. Objasnite što radite i zašto. Objasnite da više nećete prikrivati alkoholičara i nalaziti izgovore drugima. Nećete pomagati pijenje davajući novac, kupujući alkohol, mijenjajući odgovore da bi prikrili njegovo ili njeno vjerojatno pijanstvo. Objasnite da ste ustrajni u vašem služenju Bogu na druge načine, a ne jednostavno tako što se potpuno upleteni u mrežu života alkoholičara, ali ih utješite time da odvajanje ne znači napuštanje.Vi ih volite. Bog voli nas i naši grijesi nikada ne utječu na naše stajanje pred Njim u Kristu, prije utječu na naše praktične odnose s Njim. Objasnite alkoholičaru da pokušavate postupati iskreno na osnovi Biblije i toga kako je Bog postupio s Izraelom. Uvjerite ih da vaše odvajanje od njih ne znači da ste ih osudili. Istaknite da vi imate naviku da činite grijehe na druge načine, pazite da se ne osjećate pravednijim od njega, ili da ste bolji pred Bogom nego oni, samo zato što vaši grijesi nisu tako vidljivi. Podsjetite ih na stih koji kaže da su grijesi nekih ljudi vidljivi unaprijed, idu prije njih na osudu (to se odnosi na alkoholičara), dok drugi imaju grijehe koji će biti očigledni tek tada (1 tim. 5:24) Ova posljednja kategorija, možete reći iskreno od srca se odnosi na vas i vi ste zabrinuti zbog toga.

Pustite i pustite Boga
Na kraju, to mora biti slučaj:»Pustite i pustite Boga». Ovo naravno nije isto kao da ste jednostavno okrenuli leđa problemu. Mi ne možemo potpuno opomenuti niti kontrolirati druge – iako svi mi imamo ponešto od «kompleksa Krista», izigravanje Boga, kada mi mislimo da je (ili potrebno da bude) isključivo u našoj moći da mijenjamo nekoga. Skloni smo tome da se osjećamo loše kad ovo ne možemo postići. Iskrena ljubav «ne traži svoje» (1 Kor. 13:5); naša ljubav prema alkoholičaru mora biti čista, a ne dio ljubavi prema samom sebi. Samopouzdanje Kristovo nije bilo pogođeno time koliko je malo ljudi odgovorilo na Njegov rad. On je našao plan, a da ga nijednom nije nametnuo. Naša ograničenja treba jasno definirati, tako da ne postanemo usputnik ovisnik ovisne osobe, opsjednuti njome do te mjere da to škodi našoj osobnosti i odnosu prema Bogu. Veliki preokret kod savjetnika alkoholičara pokazuje koliko je lako čak i za profesionalce upasti u ovo. Mi možemo upravljati samo sobom i našom realcijom na situacije. Pokušajte ustanoviti redovnu rutinu za stvari u kući. Ovo je dobro, ne samo za djecu koja su umješana, već vas utvrđuje kao nekog tko kontrolira u suprotnom kaotičnu domaću situaciju. Treba postojati redoviti vrijeme za obroke. Treba redovito čitati Bibliju. Vrijeme za odlazak na spavanje je redovito. Te stvari neće mijenjati alkoholičar sve dok ste vi tjelesno sposobni. Čitajte i ponosno isčitavajte Psalam 37, podvlačeći koliko nam je puta rečeno:»Nemoj se žestiti» u bilo kakvim okolnostima – zbog našeg osobnog odnosa prema Gospodu i naše nade u vječni život u Kraljevstvu. Gnjev je jedna od tipičnih osobina za mnoge porodice koje imaju alkoholičara. Jednom, kada je alkoholičar izvučen iz poricanja, postoji mnogo realnih mogućnosti koje vam se stvaraju. Postoje stručni savjetnici i Christadelphian-si i svjetovni, a Anonimni alkoholičari imaju mnogo ogranaka širom svijeta. Moj savjet vama bi bio da pokušate angažirati jednog kvalificiranog kršćanskog savjetnika koji se bazira na Bibliji, čim je alkoholičar voljan. Ova «bolest» stvarno je izlječiva uz Božju pomoć! Samo 15% Amerikanaca alkoholičara ulazi u proces liječenja dobrovoljno. Većinu dovode oni kojima je stalo do njih.