1.1 Uvod

Prečesto se usredotočujemo isključivo na simptome problema. Vaša supruga pije. Djeca su zapuštena, postoje novčani problemi, postoje neugodnosti, ona je usredotočena na bocu, a ne na vas ili na bilo sto drugo. Da bi je spasio, suprug je mora razumjeti. Ne obavezno da shvati zasto je ona alkoholičarka – to nadilazi sposobnosti najboljih psihotarapeuta, a Pismo ne govori o ovoj temi. Najprije treba shvatiti kroz sto ona prolazi kao alkoholičarka.

1.2 Poricanje

Poricanje je ključ alkoholizma. To je jedina bolest koju ne uviđate ili nećete uvidjeti da je imate. Na dugom putu koji jedan alkoholičar prelazi do mentalnog, tjelesnog i moralnog propadanja, obično prva stvar koja ne stoji je iskrenost. U početku postoje sitne laži...I kao prvo, tu su laži koje onaj koji pije govori samom sebi.

«Popio sam samo dva...Nisam popio ništa sedam dana....Ne pijem toliko puno kao....»(tom, Sergej, Svetlana, Sara...)

Ovo dalje napreduje do laganja onima koji su oko njega. Bilo kakav pokušaj započinjanja te teme je odbačeno ili se odbija govoriti o tome. Sa grijehom se ne suočava. Odmah stojimo nasuprot jednog moralnog problema. Laganje je grijeh, u ovom kontekstu. Kao što svi dobro znamo iz Svetog Pisma, griješno srce je lažljivo (Jer. 17:9) Vrag u našim riječima je prevarant, on nas prevarom odvodi u grijeh. Rijetko mi jednostavno ojačamo sebe u pobuni protiv Boga i putova Njegovih. Mi opravdavamo svoje postupke, govoreći sebi da smo posebni slučaj; da je u našem slučaju naše ponašanje opravdano.

Tako alkoholizam počinje s laganjem, sebi samom, Bogu, a onda i drugima. Alkoholičar upada u stanje življenja u mreži laži dijelom zbog toga što ga oni oko njega na kraju proživljavaju. Oni lažu o tome koliko on pije, pokrivaju ga, nalaze izgovore. Nesvjesno, on izgrađuje zaštitnu mrežu koja mu omogućuje nastaviti piti. Ovo ne znači da su oni oko njega krivi. Oni su se jednostavno našli uhvaćeni u sindromu žabe – žaba će iskočiti iz kipuće vode ako je bace u nju, ali ako uđe u hladnu vodu, a temperatura raste lagano, ona ostaje u kipućoj vodi, iako je ona uništava. Ili njega. Ono što trijezni, članovi grupe, koja podržava alkoholičara trebaju učiniti je spoznaja da je to jedna posebna situacija. Moraju se suočiti s realnošću ako misle doći do napretka ili bilo kakvog povratka nekom normalnom životu, ili bar životu kakvog ga je Bog zamislio. Bolest alkoholizma je u tome da ona tako funkcionira da ne dozvoli realnosti da se mješa u njihova shvaćanja. Alkoholičar će se usredotočiti na pojedinosti -»Ja ne uzimam dječju hranu kako si me optužila...stvarno nisam... imaš nešto novaca u svom novčaniku sada...pio sam pivo a ne votku...» ali ovo je samo način da se izbjegne sagledavanje užasne kompletne slike i pobjegne od stvarnosti. «Nalaženje istine» u širem smislu je suština izlječenja. Alkoholizam je u stvari slom ličnosti; izlječenje je ponovo formiranje ličnosti prema Božjoj zamisli.

Kako bolest napreduju, tako je i s lažima i sve više ljudi bude uvučeno u tu mrežu neiskrenosti. Zbog toga je alkoholizam ozbiljan grijeh kako ga vidi Biblija. Jer su neistina i laž sasvim suprotni načinu razmišljanja od onoga što Otac traži. On nas jasno prozire, i ako u ovo vjerujemo trebamo biti prozirni pred njim. Alkoholičar uvijek nešto kombinira da bi bio siguran da će mu gotovina i alkohol biti dostupni, kao i vrijeme i mjesto za opijanja. Laži prekrivaju kombinacije, a onda su potrebne nove laži da ove učine uvjerljivima. Životni stil laganja često dovodi do laganja o stvarima o kojima i nije trebalo lagati – to postaje nagonsko, ovo periferno ponašanje alkoholičara mora se tretirati prilikom liječenja – to nije samo slučaj uzimanja alkohola i potreba da se to zaustavi.

Klasična pogreška među zabrinutima je da iz alkoholičara izvuku obećanje da više nikada neće piti. Kod alkoholičara se radi o samozavaravanju, lažima, ponovnim padovima. Dio alkoholizma je da alkoholičar ne ispunjava takva obećanja jer to povećava kod alkoholičara kompleks krivice i samoprezir, a ovo su osnovni razlozi zašto on ili ona uopće pije. To samo produžuje problem.

Alkoholizam je teško objasniti u smislu «zašto» se dešava. Razlozi za to su nam neuhvatljivi. Mi se uopće lakše nosimo s nekim problemom ako znamo «zašto» se nešto dogodilo. Sama «tajanstvenost» alkoholizma je jedan faktor koji nam otežava da prihvatimo da je netko bolestan. Ovo se ponekad s ljubavlju mora predočiti alkoholičaru. Prihvaćanje neobjašnjihog trenutka baca alkoholičara u vjeru u Boga, nejasnu «višu silu» o kojoj Anonimni Alkoholičari govore u njihovih «12 koraka».

Tajanstvenost alkoholizma primorava čovjeka da se okrene Bogu: neobjašnjivo se mora prihvatiti. Sigurno je zbog ovog psihijatar Kcarl Jung ateista priznavajući da je nesposoban izliječiti alkoholizam. To je izvan dometa lijekova i izvan dometa psihologije. Iskustvo u borbi sa grijehom/bolešću uči da u stvari «putevi čovjeka nisu u njemu samom; nije na čovjeku koji hoda da upravlja svojim koracima» (Jer. 10:23). To objašnjava zašto čak i alkoholičari nevjernici često naizgled imaju neku povišenu duhovnu svjesnost tijekom svojih borbi. Ono što trebamo učiniti je da primjenimo Božju istinu na zadatak da uspravimo ove muškarce i žene koji se bore i da probudimo njihovu zbunjenu savijest o potrebi za Bogom i Njegovom istinom.

Kao primjedba na kraju – zapamtite alkoholizam ne zna za ograničenja. Pogodio je od predsjednika do seljaka u Rusiji (i sve slojeve između). Postoji stereotip da su muškarci pogođeni više nego žene, ali ovo postaje sve manje istina, osobiti u Rusiji. U SAD otprilike 50% alkoholičara su žene. Primječeno je da zbog toga što se žene alkoholičarke suočavaju s jačim društvenim žigom srama nego muškarci, njima je mnogo teže nego muškarcima da izađu iz faze «poricanja». Njihove porodice moraju biti svjesne ove činjenice.