ZAŠTO TOLIKO MNOGO SEKTE?

Zašto ima toliko mnogo sekte u kršćanstvu? Njihov broj rađa prezir kod nevjernika i stvara tugu predanima.

Kad su apostoli raširili Kristovo učenje, kršćanstvo je počelo s jednom jedinom 'sljedbom' za koju se govorilo 'da joj se posvuda proturječi' (Djela 28:22). Ako su nauci držani od njenih članova ostali isti kakvi su bili dani od prvih učitelja, postojala je bar mogućnost da je mogla i dalje nastaviti da bude jedna 'sekta'.

Ali pretpostavimo da su uvedeni novi nauci, stare riječi su upotrijebljene da odjenu nove ideje i jedna strana filozofija je udružena s izvornim učenjem? Nije li jasno da će biti natezanja između novih i starih vjerovanja? Otvorit će se put za sve vrste idejnih kombinacija i izmišljavanja novih teorija da se izglade proturječne stvari. Kao rezultat, različite grupe će se sve više i više razilaziti dok se ne razdvoje u zasebnim crkvama i vječnoj neslozi.

Općenito i jednostavno rečeno, to je otprilike ono što se dogodilo kršćanstvu. Promjene su dolazile čak i u apostolskim danima, jer nalazimo Pavla gdje se uporno protivi idejama koje bi učinile uskrsnuće mrtvih nepotrebnim (1Korinćanima 15:12,20). Na koncu svog života, Pavao se još uvijek borio s onima 'koji zastraniše od istine tvrdeći da je uskrsnuće već bilo' (2Tim.2:18).

Postojala je silna mogućnost, bez daljnega, da je jedini nauk koji je mogao istisnuti vjerovanje u budućem uskrsnuću bio grčki nauk da je duša besmrtna i stoga joj ne treba nikakvo uskrsnuće iz groba. Pavla je to silno brinulo, jer učinci toga su bili kobni. 'Nekima (je) prevra(tilo) vjeru' a što se tiče budućnosti on je shvatio da će 'kao rak-rana ...grizati' (2Timoteju 2:17).

U nekim od njegovih ranijih pisama Pavao je rekao da će doći do otpadanja i da je 'otajstvo bezakonja već... na djelu' (2Solunjanima 2:3,7). On je rekao Efežanima: 'a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk' (Djela 20:30). U oba svoja pisama Timoteju pisao je o vremenu kada će 'neki otpasti od vjere' (1Tim.4:1) i kada 'neće podnositi zdrava nauka'... već će 'od istine... uho odvraćati, a bajkama se priklanjati'. Kako 'im godi ušima', on reče, oni 'će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje' (2Tim. 4:3-4).

Niti je Pavao bio osamljen u tome. Petar je rekao, 'i među vama (će) biti lažnih učitelja, onih koji će prokrijumčariti pogubna krivovjerja' (2Petrova 2:1). Ivanova pisma, pisana u njegovoj dubokoj starosti na koncu prvoga vijeka, bila su naveliko posvećena borbi učenju koje je već prevladavalo. Mnogi su 'lažni proroci (ili učitelji) izišli u svijet', rekao je (1Ivanova 4:1). 'Jer iziđoše na svijet mnogi zavodnici' (2Ivanova 7). Nukao je vjernike da iskušavaju one koji im dolaze kao učitelji (ili, njegovim vlastitim izrazom, da 'provjeravaj(u) duhove'), a jedini uzor s kojim su se mogli iskušati bila je Riječ koju je Bog već dao pomoću Svoga Svetog Duha - to jest, Pismo.

Čak i u danima apostola, kada su se mogli pozivati samo na pisanja kojih sad nazivamo Stari zavjet, Židovi u Bereji su bili nazvani 'plemenitiji' jer su 'danomice istraživali Pisma' da vide jesu li stvari koje su im govorili Pavao i Sila takve (Djela 17:11). I kad su u ranija vremena Židovi tražili općiti s mrtvima praksama poput onih od današnjeg spiritizma, Izaija je pokazao k jedinom istinskom izvoru za istraživanje: 'ne treba li narod da pita Boga svojega?... Zakon i svjedočanstvo tražite. Ako li ko ne govori tako, njemu nema zore' (Izaija 8:19-20). Jer 'nikada proroštvo ne bŸ ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili' (2Petrova 1:21).

Otkako je nastala dioba jer su ljudi počeli govoriti lažne stvari "da bi odvukli učenike za sobom" (Djela 20:30), jedini put ka jedinstvu jest vraćanje "vjer(i) koja je jednom zauvijek predana svetima" (Juda 3).

Danas se čine velike napore u postizanju jedinstva, između različitih crkva i sekta sa potapanjem razlike, i dok takve napore mogu ishoditi u organizaciju zadovoljavujuća za čovjeka, ona ne može biti prihvatljiva Bogu. Jedino jedinstvo prihvatljivo Bogu je ono opisano od Pavla: "Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju (Efežanima 4:4-6).

Najveća potreba danas jest vraćanje ovoj jednoj vjeri, vjeri propovijedanoj od Krista i njegovih apostola. Cilj ne treba biti širenje puta već nalaženje uske staze. "Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze" (Matej 7:13,14).


KAKVU NADU IMAŠ?

Možda ćeš imati poteškoće u izražavanju bilo kakve određene nade koju možeš imati oko budućnosti. Možda ne razmišljaš dovoljno često o njoj ili razgovaraš o tome sa prijateljima. Ipak određene obavijesti o budućnosti se mogu dobiti u biblijskim stranicama.

Možeš pomisliti da nije važno da li znaš o biblijskoj nadi ili ne, tako dugo dok pokušavaš slijediti općenito prihvaćenih pravila dobrog života. Ako je tako, činiš kobnu pogrešku. Nada izložena pred nama u Bibliji o budućem dobru snadbjevenog od Boga je obznanjeno čovjeku da prihvati s revnošću i iskrenosću. Bogu se ne može udovoljiti bezbrižnom ravnodušnošću o onome što je On obećao, niti će On udijeliti Svoj dar budućeg života ondje gdje ljudi nisu zainteresirani u Njegovu cilju.

Pomno razmotri slijedećih činjenica:-

1. Spasenje ovisi o našem prihvaćanju i trajnom držanju nade propovijedana od apostola:

"u nadi smo spašeni" (Rimljanima 8:24).
Kristova "smo kuća mi AKO sačuvamo smjelost i ponos nade" (Hebrejima 3:6).
"Samo ako ostanete u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi evanđelja"
(Kološanima 1:23).
Evanđelje je "snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje" (Rim.1:16).

2. Ima samo jednu nadu izloženu u apostolskom učenju a ne nekoliko različitih ili oprečnih nada:

"pozvani (ste) na jednu nadu svog poziva' (Efežanima 4:4).
"nad(u) evanđelja" (Kološanima 1:23).
"iščekujući blaženu nadu" (Titu 2:13).
za koju "ste već čuli u Riječi istine - evanđelju" (Kološanima 1:5).
"navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je
proklet" (Galaćanima 1:9).

3. Ta jedna nada je nada Izraela, ili nada utvrđena u židovskom narodu, godinama prije nego se pojavio Krist, s obećanjima danim ocima toga naroda:

"zbog nade Izraelove nosim (Pavao) ove verige" (Djela 28:20).
Isus Krist je došao "da ispuni obećanja dana ocima" (Rimljanima 15:8).
"njihov(a (Izraelaca) su)... obećanja" (Rimljanima 9:4).
"spasenje dolazi od Židova" (Ivan 4:22).

4. Ova nada predstavlja očekivanje određenih dobrih budućih stvari, nadu u moć Božjeg obećanja, Kojega poštujemo s vjerovanjem u Riječi Njegovoj:

"vjera je... uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo" (Hebrejima 11:1).
"savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista"
(1Petrova 1:13).
"jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo" (Heb.13:14).
"vjerom ojača(ni da damo) slavu Bogu, posve uvjeren(i) da on može učiniti što je
obećao" (Rimljanima 4:20,21).

5. Uključuje nadu vječnoga života i baštinjenje kraljevstva Božjeg:

"u nadi života vječnoga što ga, prije vremenã vjekovječnih, obeća Bog,
On koji ne laže" (Titu 1:2).
"A ovo je obećanje koje nam on obeća: život vječni" (1Ivanova 2:25).
"baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube" (Jakov 2:5).
"Tako će vam se bogato osigurati ulazak u vječno kraljevstvo Gospodina našega i
Spasitelja Isusa Krista" (2Petrova 1:11).
"Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo" (Matej 25:34).

6. Bez vjerovanja toga - srdačnog i radosnog vjerovanja - ne možemo biti spašeni:

"bez vjere (koja je uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo - vidi stih 1)
nemoguće je omiljeti Bogu" (Hebrejima 11:6).
"Tko uzvjeruje... spasit će se" (Marko 16:16).
"I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se" (1Ivanova 3:3).
Mi moramo "sačuva(ti) smjelost i ponos nade" (Hebrejima 3:6).
"Ta u nadi smo spašeni" (Rimljanima 8:24).

Da rezimiramo, mi možemo reći da je istinska nada "nada evanđelja". Evanđelje koje je Krist propovijedao se ticalo kraljevstva kojeg će urediti na zemlji nakon svog obećanog povratka s neba. Oni koji se nadaju nagradi na nebo nakon smrti su potpuno zastranjeni od biblijskog nauka. Isus traži da vjerujemo i prihvatimo srcem istinsku nadu koju je propovijedao. To, ponavljano nam se govori u Novom zavjetu, je bilo evanđelje (ili blagovijest) Božjeg kraljevstva. Obećanje Novoga zavjeta jest da oni koji su kršteni u tom evanđelju će biti uskrišeni od mrtvih o Gospodinovu povratku, zatim suđeni, i ako zaslužni, primit će dar vječnoga života i baštiniti kraljevstvo koje će se urediti na ovoj zemlji. To će biti veliko ostvarenje Istinske Nade Evanđelja.