LEKCIJA
4
SMRT
Katastrofa je uvijek udarna vijest. Iznenadna i nasilna smrt
pobu|uje radoznalost; ali sama tema o 'smrti' nije novost niti, ipak neobi~no,
izaziva neko zanimanje. Ipak, za vrijeme koje ti je bilo potrebno da pro~ita{
prethodne dvije re~enice, procijenjeno je da su 25-30 ljudi umrli (t.j. preko
6250 ljudi na ~as ili 150.000 dnevno). Jednoga dana ti }e{ biti jedan od njih!
[anse nisu da }e{ biti zate~en u jednoj od tih katastrofa, kojima se duguje
relativno nekoliko smrti, ve} da }e u jednom ina~e obi~nom danu tvoja svakida{nja
rutina zamrijeti i da }e svijet nastaviti dalje bez tebe. Stoga je jedan studij
o smrti od primarne va`nosti.
Pomisli o smrti pokre}u pitanja, '[to sam ja?' '[to biva sa
mnom nakon umiranja?' 'Kamo se uklapam u Bo`jem cilju stvaranja?'
U osnovi ima tri mogu}a stava o smrti:-
1. Ignorirati je
2. Gledi{te da ustvari
nije takva kakvom se ~ini
3. Suo~iti njenu
potpunu stvarnost i potra`iti izlaza.
Da izbliza pogledamo ova tri stava.
1.
IGNORIRATI SMRT
Ovo je stav raste}e grupe onih koji su pod utjecajem zapadne
kulture. Dostignu}a materijalizma, filozofija koja prednja~i u zapadnom
dru{tvu, su usredoto~ena na nauku. Znanstveni prilaz problemima `ivota se
spravlja s onim stvarima koje se mogu mjeriti. [pekulacije poput '[to biva
nakon smrti?' nisu pogodne za znanstvenu metodu i stoga su naveliko
zanemarivane.
Mnogi ljudi, zaslijepljeni zbunjuju}im nizom ~uda kojih je
nauka dala, odbacuju sve pomisli o smrti iz svoje svijesti koliko je god
mogu}e.
2.
STAV DA SMRT USTVARI NIJE TAKVA KAKVOM SE ^INI
Ovo je vjekovno staro gledi{te kojeg imaju veliku ve}inu
svjetskih religija. Smrt, veli se, nije kraj `ivota ve} put ka vje~nosti. U
korijenu velike raznolikosti oblika kojih to vjerovanje uzima jest ideja da
~ovjek ima jednu 'besmrtnu du{u'; da ima ne~eg u ~ovjeka koje ne mo`e umrijeti,
ve} se kod smrti osloba|a tijela i nastavlja `ivjeti u drugom obliku.
Ali te ideje se ne mogu dokazati iz iskustva niti s religioznim
knjigama svijeta koje, izuzev Biblije (2Timoteju 3:16), su samo {pekulacije
umova koji tapkaju u tami. Opiti telepatije i ekstrasenzorijalne percepcije
mogu dokazati da ima vi{e o ~ovjeku no {to je znanost dosad otkrila, ali ne
dokazuju da 'ne{to' nastavlja `ivjeti kad umire tijelo. ^ovjeku treba pouzdano
otkrivenje od Boga, njegova Tvorca, na temu smrti.
Biblija je jedina knjiga koja snabdjeva to. Ona tra`i od
~ovjeka
3. Suo~avanje s
potpunu stvarnost smrti i tra`enja izlaza.
NIGDJE SE U BIBLIJI NE
MO@E NA]I IDEJA DA ^OVJEK IMA BESMRTNU DU[U KOJA NASTAVLJA @IVJETI NAKON SMRTI.
Ovo mo`e djelovati {okantno onima koji imaju pravoslavna
kr{}anska vjerovanja. Ali Biblija veli:
'`ivi znaju da }e umrijeti, a mrtvi ne znaju ni{ta'. Jer 'nema
rada ni mi{ljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ide{' (Propovjednik
9:5,10).
Ova ~injenica mo`e biti veoma neugodna za razmi{ljanje ali
treba biti razlog poniznosti i treba potaknuti ostvarenje ljudske hitne potrebe
izlaznog puta.
SPASENJE
PO^INJE PONIZNO[]U
Bog je objavio: 'na koga }u pogledati? na nevoljnoga i na onoga
ko je skru{ena duha i ko dr{}e od moje rije~i' (Izaija 66:2).
Opis 'nevoljni' zna~i da ~ovjek uvi|a da nema ni~ega vrijednog
dok je smrtan. Rije~ 'skru{en' zna~i poniznost.
^ovjek jest prirodno ponosno bi}e. Ideja o imanju jedne
besmrtne du{e je privla~na njegovu uro|enom ponosu. Ali ako `elimo svu istinu,
lijepo }emo odbaciti sve unaprijed stvorene ideje, kako i da su laskave, i
pa`ljivo }emo razmotriti {to je Bog otkrio o prirodnom ljudskom stanju.
LJUDSKA
PRIRODA
Biblija ide u samom korijenu ove va`ne teme. Govori kako je, u
po~etku ljudskog postojanja, nastala smrt. Zapis prvih ljudskih bi}a, Adama i
Eve, nije nikakav mit! Razmisli o dubokom zna~enju ~injenica zapisanih u
uvodnom poglavlju Biblije.
'A stvori Gospod Bog ~ovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u
nos duh `ivotni; i posta ~ovjek du{a `iva' (Postanak 2:7).
Adamovo je tijelo bilo na~injeno od elemenata koje tvore osnove
svoj materiji. Ti su elementi bili oblikovani od svemo}noga Tvorca u ~udesnoj
zamr{enosti ljudskoga tijela, sa svim svojim finim i me|usobno povezanim
organima. U na~elu isto se ~udo pojavljuje danas u razvoju beba u utrobi.
Adamovom je tijelu od praha bilo dano `ivot od Boga koji mu
'dunu... u nos duh `ivotni' i ono {to bi ina~e bilo be`ivotno tijelo 'posta...
du{a `iva'.
DU[A
Du{a je tajanstveno, neopisivo, ali lako prepoznatljivo
svojstvo dano mrtvoj materiji. Nema nikakva dokaza da predla`e da `ivot mo`e
postojati neovisan o tijelu. Biblija otkriva a iskustvo pokazuje da su 'tijelo'
i '`ivot' me|usobno ovisni i skupa tvore 'du{u `ivu' ili 'bi}a'.
Rije~ 'du{a' se op}enito primjenjuje u Bibliji za ljudsko i
`ivotinjsko stvorenje. Prevo|ena je, 'um', 'zvijer', '~ovjek', 'bi}e', ali nije
nikad ikojim na~inom povezivana s idejom o besmrtnosti.
DU[A
@IVA
Izjava u Postanku 2:7: "i posta ~ovjek du{a `iva",
zna~i da je ~ovjek postao `ivo bi}e skupa sa svim ostalim bi}ima kojih je Bog
stvorio. Vidi Propovjednik 3:19-20: "Jer {to biva sinovima ljudskim to
biva i stoci, jednako im biva; kako gine ona tako ginu i oni, i svi imaju isti duh;
i ~ovjek ni{ta nije bolji od stoke, jer sve je ta{tina. Sve ide na jedno
mjesto; sve je od praha i sve se vra}a u prah". Rije~ 'du{a' zna~i 'bi}e'.
Du{a jest ~ovjek. Du{a ne mo`e `ivjeti odvojeno od ~ovjeka ili `ivotinje.
Citirani stihovi pokazuju da je ~ovjek potpuno ovisan o Bogu za svoj `ivot. Ako
Bog uvu~e dah, ili duh, `ivota od ~ovjeka, taj postaje mrtvo bi}e. Neophodno je
shvatiti to, po{to mnogi kr{}ani dr`e da ~ovjek ima jednu besmrtnu du{u koja
nastavlja `ivjeti nakon smrti. Ovome Biblija ne nau~ava. To je, u stvari bila,
la` zmije u edenskom vrtu. Rekla je Evi: "ne}ete vi umrijeti" izravna
proturje~nost onoga {to je Bog rekao Adamu i Evi. Propovjednik 12:7 dokazuje
ljudsku ovisnost o Bogu za svoje postojanje: "I vrati(t }e) se prah u zemlju,
kako je bio, a duh (}e) se vrati(ti) k Bogu, koji ga je dao". Ne dokazuje
da ~ovjek ide na nebo kad umre. Pogledaj u Ivan 3:13 i naro~ito zamijeti
rije~i: "Nitko nije uza{ao na nebo". ^ovjek umire zbog grijeha:
"koja du{a zgrije{i ona }e poginuti". I u Rimljanima 3:23 ~itamo:
"Svi su zaista sagrije{ili i potrebna im je slava Bo`ja". Stoga
slijedi da svi umiru i bivaju nesvjesni do uskrsnu}a. 1Korin}anima poglavlje 15
obra|uje donekle nadu uskrsnu}a.
^OVJEK
- BI]E ZA BO@JU VOLJU
Cilj ljudskog stvaranja je bio, kao i sa svim ostalim
stvorenjem, za Bo`ju volju. 'Ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i
bŸ stvoreno' (Otkrivenje 4:11).
Za razliku od `ivotinjskog stvaranja ~ovjeku je bilo dana
slobodna volja pokoriti se ili nepokoriti se, kako bi mogao prakticirati
odre|eni stupanj izbora nad svojim pona{anjem. Mo`emo shvatiti koliko bi vi{e
zadovoljstva mogao ~ovjek dati Bogu koriste}i svoju volju da uga|a Bogu umjesto
sebi. To je zadovoljstvo koje, u manjem razmjeru, dobijaju roditelji od djeca
koja se dobrovoljno pokoravaju i po{tuju ih.
PAD
^OVJEKA
Da ispita ljudskog odazova na upotrebu svoje dobre volje, Bog
je dao jednostavan opit Adamu i Evi. Bilo im je re~eno: 'jedi slobodno sa
svakoga drveta... Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi, jer u
koji dan okusi{ s njega, umrije}e{' (Postanak 2:16-17).
^ovjek je omanuo i tako je nadvio nad sebe osudu smrti. Adam i
Eva su bili isku{ani prijedlogom zmije da }e biti poput bogova, poznavaju}i
dobro i zlo, i jer je plod izgledao primamljivo i dobro za jesti. Ovim ih je
na~inom njihov ponos i po`uda ovladao. Te su dvije odlike oblikovale osnovu
ljudskog pona{anja od tada pa nadalje. Pa`ljivo zamijeti rije~i zmije gdje ku{a
Evu, 'ne}ete vi umrijeti' (Postanak 3:4). To je bila la`, nijekanje Bo`je
rije~i, la` koja je oblikovala osnovu ljudski-stvorenih religija od tada pa
nadalje.
OSUDA
^OVJEKA
Adam i Eva su bili podlo`eni pravi~noj Bo`joj osudi. Rije~i
izre~ene im osude su zna~ajne jer nam daju osnovan opis smrti.
"Jer si prah, i u
prah }e{ se vratiti" (Postanak 3:19).
To jest, kada ~ovjek umre on prestaje postojati i rastvara se u
elemente od kojih je stvoren. 'Izi|e iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju:
taj dan propadnu sve pomisli njegove' (Psalam 146:4).
Smrt je kazna nepokornosti. Nakon {to je Bog izrekao ovu osudu,
postavio je ~uvara da sprije~i ~ovjeka okusiti s drveta `ivota, 'te do vijeka
`ivi' (Pos.3:22).
GRIJEH
Smrt je kazna grijehu. 'Koja du{a zgrije{i ona }e poginuti'
(Jezekija 18:4).
Ima jednostavne logike u ovoj izjavi. GRIJEH DONOSI SMRT. Stoga
je od krajnje va`nosti otkriti {to je 'grijeh' ako `elimo pobje}i vje~noj
smrti.
Grijeh je nevjerica Bo`joj Rije~i i nepokornost Njegovoj volji.
U~inci toga su op}i.
'Svi su zaista
sagrije{ili i potrebna im je slava Bo`ja' (Rim.3:23).
Adam i Eva su prenijeli tu kobnu sklonost na sve svoje potomke.
Ta mana u ~ovjeku tvori 'ljudsku narav' ili ono {to Biblija zove 'tijelo', ili
'tjelesni um'.
Mo`e poprimiti mnogo oblika, 'o~ita su djela tijela. To su:
bludnost, ne~isto}a, razvratnost, idolopoklonstvo, vra~anje, neprijateljstva,
sva|a, ljubomor, sr|be, spletkarenja, razdori, stran~arenja, zavisti,
pijan~evanja, pijanke i tome sli~no (Gala}anima 5:19-21).
To su prirodne posljedice na~inu `ivota kojem su se predali
Adam i Eva prije blizu {est tisu}a godina. Uporno zanemarivanje Bo`jeg puta je
dovelo svijeta do njegova sada{njeg nesretnog stanja.
JEDINA NADA
U Lekciji 2 bile su razmatrane neke od Bo`jih osobina. Neke
ljudske su sada bile ukratko uzete u obzir. O~ita i zapanjuju}a suprotnost je
izra`ena od Boga ovim rije~ima:
"Jer misli moje nijesu va{e misli, niti su va{i putovi
moji putovi, veli Gospod; Nego koliko su nebesa vi{e od zemlje, toliko su
putovi moji vi{i od va{ih putova, i misli moje od va{ih misli" (Izaija
55:8-9).
Jasno je onda, ne samo za{to ~ovjek umire ve} i za{to mora
umrijeti. Bog je pravedan i Njegova pravda ne mo`e dopustiti da gre{nici `ive
zauvijek. Ali dvije od mnogih Bo`jih osobina jesu Njegova milost i Njegovo
pra{tanje.
"U tebe (je) pra{tanje, da bi te se bojali" (Psalam
130:4). Postoji velika potreba za Bo`jeg oprosta, jer ~ovjek ne mo`e prestati
grije{iti. "Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u
nama" (1Ivan 1:8).
Biblija detaljnije opisuje Bo`ji put - jedini put oslobo|enja
iz `eljeznog stiska grijeha i smrti. Put, jednim izrazom, jest 'vjerom'. Vjera
koju zahtijeva Bog je veoma osobito svojstvo. Opisana je kao "Úmanje onoga
~emu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo" (Hebrejima 11:1).
Vjera nije slijepa lakovjernost ili vjerovanje u besmislenost.
Ona je potpuno povjerenje u Boga i ~vrsto vjerovanje da On doista kani
ostvariti obe}ano, ~ak iako ispunjenje toga izgleda kao jedna nemogu}nost. Na{a
se vjera onda mora dokazati pokorno{}u Bo`jim zapovijedima. Jedanaesto
poglavlje poslanice Hebrejima opisuje mnoge prakti~ne primjere vjere.
Najistaknuta izme|u njih je vjera pokazana od Abrahama.
'I povjerova Avram Bogu, a on mu primi to u pravdu' (Postanak
15:6).
Njegova je vjera zatim dokazana njegovom pokorno{}u Bogu.
Pro~itaj Jakov
2:17-26.
Tako vjera i pokornost mogu, u Bo`joj milosti, snabdjeti oprost
na{ih grijeha i, uslijed toga, smrt tako|er mo`e biti svladana. TO JE JEDINA NADA KOJU IMA ^OVJEK O
DOBIJANJU BESMRTNOSTI. Vje~ni je `ivot, uistinu, dar.
'Dar Bo`ji jest `ivot vje~ni u Kristu Isusu, Gospodinu na{em'
(Rim.6:23).
Na~in kojim je to omogu}eno `rtvom Isusa Krista je raspravljan
u kasnijoj lekciji. Vje~ni }e se `ivot dati u budu}em vremenu kada }e biti
uskrsnu}e mrtvih. 'Mnogo onijeh koji spavaju (t.j. koji su mrtvi) u prahu
zemaljskom probudi}e se, jedni na `ivot vje~ni' (Daniel 12:2).
Zatim oni koji su zaslu`ni tog dragocjenog dara }e biti
izmijenjeni u besmrtna bi}a. Uskrsnu}e mrtvih mo`e zvu~ati nevjerojatno ali to
je jedna od onih stvari kojih Bog zahtijeva od nas da vjerujemo. Mi znamo da je
sve mogu}e u Boga.
Uskrsnu}e }e nastati kada se Isus Krist bude vratio na zemlji.
'Jer sam }e Gospodin... si}i s neba. I najprije }e uskrsnuti mrtvi u Kristu'
(1Solunjanima 4:16).
Neke od znakova koji nam govore da su ovi va`ni doga|aji veoma
blizu }e biti obja{njeni u Lekciji 9 ovog te~aja. Moramo biti spremni za taj
dan.
SA@ETAK
1. Smrt je kraj `ivota, ne prolaz ka
vje~nosti.
2. Spasenje po~inje ponizno{}u.
3. Smrt je uzrok grijeha.
4. Grijeh je nevjerovanje Bo`joj Rije~i
i nepokornost Njegovoj volji.
5. ^ovjek ne mo`e prestati da grije{i.
6. ^ovjek mo`e ste}i oprosta
vjerovanjem Bo`joj Rije~i i pokorno{}u
Njegovoj volji.
7. Vjera je vjerovanje Bo`joj Rije~i i
pokazuje se pokorno{}u njoj.
8. Vje~ni je `ivot Bo`ji dar, koji }e
se dati Njegovim vjernim djecama.
9. Vje~ni }e se `ivot dati kod
uskrsnu}a, kada se Isus Krist vrati na zemlji; to
je jedina nada
~ovjeku o dobijanju besmrtnosti.
PASUSI ZA ^ITANJE IZ
BIBLIJE
Postanak 2 i 3; Psalam 49 i 146; Propovjednik 9;
Rimljanima 5 i 6; 1Korin}anima 15
|
LEKCIJA 4 TEST
Podvu~i ispravnog odgovora na svakom pitanju i prenesi ih na
zadnju stranu.
1. Koje od slijede}ih izjava su istinite?
a) smrt je
rezultat grijeha b) svi
sagrije{i{e
c) vje~ni je
`ivot Bo`ji dar d) dobri
ljudi ne umiru
2. Koji biblijski stih pokazuje da je smrt potpuna nesvjesnost?
a) Izreke
9:5 b) Jezekija 9:5 c) Propovjednik 9:5 d) Estera 9:5
3. Koje ljudsko svojstvo zahtijeva Bog od osobe koja tra`i
spasenje?
a) ponos b) blagostanje c) poniznost d) sre}a
4. Biblija nau~ava da je Bog stvorio ~ovjeka od:
a) druga vrsta
bi}a b) zemaljskoga praha c) vode
d) nije ga stvorio
5. [to je '`iva du{a'?
a) `ivo bi}e b) oko
c) dio tijela koji `ivi vje~no
d) besmrtno bi}e
6. Za{to je ~ovjek bio stvoren?
a) da se brine o `ivotinjama b) da obra|uje zemlju
c) za Bo`ju
volju
d) da uga|a sebi
7. Koja je bila kazna nepokornosti Adama i Eve?
a) bili su
osu|eni umrijeti b) bili su istu~eni
c) Bog ih je
potpuno odbacio d) bili su
kamenovani
8. [to je grijeh?
a) tjelesni
um
b) smrt
c) povreda Bo`jeg
zakona d) ljudska
narav
9. Vjera je:
a) vjerovanje u nemogu}e
b) poznavanje
Bo`jih planova c)
povjerenje u nepoznato
d) ono ~emu se
nadamo i uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo
10. Biblija nau~ava
a) da nema
nade
b) uskrsnu}e od mrtvih
c) o zagrobnom
`ivotu za sve d)
besmrtnost na nebu za pravednike
---------------------------------------
LEKCIJA 5
Bo`ja obe}anja
Lekcija je 4 prikazala, iz Biblije, za{to umire ~ovjek, prirodu
smrti i jedinu nadu spasenja iz vje~noga groba. U Lekciji 5, razmatraju}i neka
od Bo`jih obe}anja, ste}i }emo ve}e razumijevanje o razvoju biblijskog
otkrivenja tog spasenja.
OBE]ANJE
SPASA
U po~etku, nakon nepokornosti Adama i Eve, u kletvama kojih je
Bog izrekao zbog ljudska grijeha, jedno kratko ali divno obe}anje je opskrbilo
zra~ak nade. Nalazi se u stihu koji nije lako razumjeti:
're~e Gospod Bog zmiji:... me}em neprijateljstvo izme|u tebe i
`ene i izme|u sjemena tvojega i sjemena njezina; ono }e ti na glavu stajati a
ti }e{ ga u petu ujedati' (Postanak 3:14-15).
Potpuno obja{njenje ovog obe}anja je izvan djelokruga ove
lekcije, ali, sa stjecanjem ve}eg znanja o Bo`em planu spasenja, jasno je da je
to prvo obe}anje da }e grijeh kona~no biti savladan od jednog od Evinih
potomaka. Grijehu }e se zadati smrtonosni udarac ali da }e potomak koji to bude
u~inio tek biti privremeno ranjen (figurativnim govorom - rana u glavi i rana u
peti). To je obe}anje o dolaze}em Spasitelju, i Biblija ne daje mjesta sumnji
da je taj Spasitelj Isus Krist prema kome pokazuju sva Bo`ja obe}anja.
BO@JE
OBE]ANJE U EDENU
Zmija, zbog uloge koju je imala u Adamovoj i Evinoj povredi
Bo`jeg zakona, je postala simbol grijeha. Isus je upotrijebio isti izraz za
svoje neprijatelje, obra}aju}i se farizejima rije~ima: 'Zmije! Leglo gujinje!'.
Zgnje~avanje glave, jedna kobna rana za zmiju, obe}ava potpuno uni{tenje
grijeha i smrti. Sjeme `ene jest uni{tavalac, i izvr{avaju}i to djelo zadobija
ugriza u petu, jedna rana od koje se mo`e oporaviti.
Pa`ljivo }e ~itanje Biblije pokazati da ova prispodoba o
sjemenu `ene govori o `ivotu, smrti i uskrsnu}a Gospodina Isusa Krista, ~ime je
osvojio pobjedu grijeha i smrti i je poplo~io put vje~nome `ivotu svima koji
vjeruju u nj.
Nagovje{taj o identitetu sjemena `ene je dan rije~ima, 'Evo,
Djevica }e za~eti i roditi sina i nadjenut }e mu se ime Emanuel'.
Ovo je bilo citirano u poruci an|ela kazuju}i Josipu da }e mu zaru~nica
Marija roditi "sina, a ti }e{ mu nadjenuti ime Isus jer }e on spasiti
narod svoj od grijeha njegovih. Sve se to dogodilo da se ispuni {to Gospodin
re~e po proroku", a zatim slijedi citat iz Izaije 7. Apostol Pavao
komentira, "A kada do|e punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od `ene bŸ
ro|en, Zakonu podlo`an".
Sa Isusovom je pobjedom grijeha i smrti, bila ranjena zmija
(grijeh) u glavi, t.j. potpuno uni{tena, {to se ticalo Krista; kod toga
zadobiv{i, svojom smr}u na kri`u i svojim kratkim boravkom u grobu, jednu ranu
u peti, kao {to je prorekao prorok Izaija, 'on bi ranjen za na{e prijestupe,
izbijen za na{a bezakonja'. Prva etapa Bo`jega plana o spasenju je bila s tim
zavr{ena. Ali Krist je bio tek prvina. Bit }e `etve u dvije daljnje etape koje }e
postignuti potpuno uni{tenje grijeha i smrti.
Druga etapa }e biti zavr{ena kada se Krist bude vratio da
nagradi svoje prijatelje - koji }e biti oni koji su vr{ili ono {to im je on
zapovijedio. Njih }e on uskrisiti od mrtvih, i darovati im u posjed vje~ni
`ivot, na zemlji kao vladari s Kristom nad narodima koji }e mu se podlo`iti o
njegovu dolasku, ova etapa trajat }e tisu}u godina.
Tre}a i zavr{na etapa }e biti na koncu tog tisu}lje}a, kada }e
biti kona~nog suda i kada }e grijeh i smrt biti potpuno uni{teni. Krist
"treba da kraljuje dok ne podlo`i sve neprijatelje pod noge svoje. Kao
posljednji neprijatelj bit }e obeskrijepljena Smrt". Kao {to je nevjerica
donijela smrt, tako vjerovanje u evan|elje i poslu{nost u kr{tenju i
neprekidnim ~inenjem dobra mo`e donijeti `ivot vje~ni.
RAZVOJNI
BO@JI PLAN
Kao {to Biblija otkriva Bo`ji plan, tema o spasenju se iznosi
na mnogo na~ina. Izvanredniji izme|u njih su karakterna prou~avanja izabranih
16-oro pojedinaca ~iji `ivoti su bili dobri ili lo{i primjeri (t.j. oni koji su
vjerovali i slu`ili Bogu, ili oni koji to nisu ~inili). Mnogim od vjernima je
Bog u~inio izvanredna obe}anja koja }e biti razmatrana u ovoj i kasnijim
lekcijama. U ovoj lekciji }emo pogledati u dva va`na karaktera, oba su odli~ni
primjeri vjere, ~iji su `ivoti zabilje`eni u knjizi Postanka.
NOA
Kao {to se pove}avalo potomstvo Adama i Eve,
sklonost grijehu, koju su naslijedili od svojih neura~unljivih roditelja, se
po~ela pokazivati. Postanak poglavlje 6 bilje`i: 'Gospod vide... da je nevaljalstvo
ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihova svagda samo zle'
(Postanak 6:5). Takvo je bilo stanje ~ovje~anstva da 'Pokaja se Gospod {to je
stvorio ~ovjeka na zemlji, i bi mu `ao u srcu' (Postanak 6:6).
Noa je bio jedini ~ovjek s kojim je Bog bio zadovoljan (vidi
Postanak 6:9). Bog odlu~i da iznova zapo~ne sa Svojim stvaranjem i da
upotrijebi Noa u toj namjeri. 'I re~e Bog Noju: kraj svakome tijelu do|e preda
me, jer napuni{e zemlju bezakonja; i evo ho}u da ih zatrem sa zemljom' (Postanak
6:13).
POTOP
Bog je izabrao potopiti zemlju kako bi se sva stvorenja koja
di{u, uklju~uju}i i ~ovjeka, udavila. Mnogi smatraju da je zapis Postanka o
Potopu mitska pri~a. Ali ako ga pa`ljivo prou~imo na}i }emo da ima mnogo
znanstvenih dokaza koji podr`avaju istinitost biblijskog zapisa. Biblija
upotrebljava prikaz Potopa kako bi pou~ila silno moralne lekcije. @ivot Noa se
isti~e kao sjajan primjer vjere nasuprot nevjerice njegova vremena.
BO@JE
OBE]ANJE
Svemo}ni je u to vrijeme objavio da ne}e nikada vi{e uni{tavati
zemlju potopom. Bog ima namjeru sa zemljom i Bog je obe}ao da }e zasvagda
sezone slijediti svoga reda i da }e se dan i no} me|usobno slijediti bez
ovakvog sli~nog prekida. Pogledaj u Postanku 8:21-22.
NEKOLICINA
SU SPA[ENI
Daljnja lekcija nau~ena iz ovog zapisa jest biblijska istina,
da ih je tek relativno nekolicina ljudi koji su spremni vjerovati Bogu i otuda
nekolicina koji }e biti spa{eni. Ovo na~elo, tako `ivopisno izlo`eno u prikazu
potopa (1Petrova 3:20), se tako|er odnosi na daleko ve}em spasenju iz vje~ne
smrti. Isus Krist je rekao: 'U|ite na uska vrata! Jer {iroka su vrata i
prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska
vrata i tijesan put koji vodi u @ivot i malo ih
je koji ga nalaze!' (Matej 7:13-14).
Ovaj, i mnogi drugi biblijski primjeri i izjave, bacaju sumnje
nad svjetskih religija koje tvrde odanost na milijuna 'vjernika'. Biblija u~i
da je spasenje iz vje~ne smrti vrlo individualna stvar, i da su malo njih bili,
i jesu, spremni prihvatiti prijete}ih zahtjeva koje tra`i Bog - te`ak, i
tijesan put vjere.
ABRAHAM
Abraham je izvanredan primjer ~ovjeka koji je bio spreman
prihvatiti i uspje{no izdr`ati mnoge rigorozne testove zbog svoje vjere u Bo`ju
rije~.
ARHEOLGIJA
O@IVLJAVA BIBLIJU
Abraham je `ivio oko 2000 p.n.e. u drevnom gradu zvanom Ur,
koji je bio smje{ten blizu prednje strane perzijskog zaljeva. Oblast Ura je
bila iskopavana od arheoloza u skorija vremena. Njihova otkri}a pokazuju da je
grad bio dio veoma napredne civilizacije sposobna graditi velike ku}e, palate i
hramove i izvo|enja izvrsnih umjetni~kih djela. Arheologija poma`e u~enje
Biblije s tim {to nam daje `ivopisnu sliku pro{lih vremena. Svakako poma`e kod
razumijevanja veli~ine Abrahamove vjere, jer mu je Bog zapovjedio: 'idi iz
zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju koju }u ti ja
pokazati' (Postanak 12:1).
Iz arheolo{kih dokaza znamo da je Bog tra`io od Abrahama da
ostavi iza sebe jednog prili~no lakog i sigurnog `ivota da bi se suo~io s
opasnostima nepoznatog, u kojim bi mu sami Bog bio vo|a. Abraham je, za razliku
od Adama i Eve, povjerovao i poslu{ao. 'Vjerom pozvan, Abraham poslu{a i zaputi
se... ne znaju}i kamo ide' (Hebrejima 11:8).
OBE]ANJA
ABRAHAMU
Abrahamova je vjera bila
zasnovana na obe}anjima o blagoslovu koji je pridru`ivao Bo`ju zapovijed. On je
shvatio da, kad Bog, Svemo}ni i Svemudri Tvorac, ~ini obe}anja, onda }e se ona
sigurno ispuniti. Bog mu je rekao:
'u~ini}u od tebe velik narod, i blagoslovi}u te, i ime tvoje
proslavi}u, i ti }e{ biti blagoslov. Blagoslovi}u one koji tebe uzblagosiljaju,
i prokle}u one koji tebe usproklinju; i u tebi }e biti blagoslovena sva plemena
na zemlji' (Postanak 12:2-3).
Za vrijeme Abrahamovog dugog `ivota ova su obe}anja bila
ponavljana mnogoputa, i svaki je put ne{to bilo dodavano prvotnom obe}anju. Za
cilj ove lekcije razmotrit }emo najzna~ajnije pojave tih obe}anja pod
slijede}im naslovima:-
1. Da Abrahamovi
potomci posjeduju zemlju Kanaana.
2. Da Abrahamovi
potomci postanu velik narod.
3. Da }e kroz jednog
Abrahamovog potomka svi narodi biti blagoslovljeni.
1. Da Abrahamovi
potomci posjeduju zemlju Kanaana.
Zemlju kamo je Bog kona~no odveo Abrahama se zvala Kanaan u
drevna vremena. To je oblast koja se danas gruba podudara s dana{njim dr`avama
Libana, Izraela, Sirije i Jordana na isto~nom kraju Sredozemnog mora (vidi
Postanak 15:18). Kada je Abraham do{ao u Kanaanu Bog mu je rekao: 'tvojemu
sjemenu da}u zemlju ovu' (Postanak 12:7). Obe}anje je bilo kasnije ponovljeno:
'Jer svu zemlju (kanaansku) {to vidi{ tebi }u dati i sjemenu tvojemu do vijeka'
(Postanak 13:15).
Naro~ito zamijeti dodate rije~i 'tebi' i 'do vijeka'. Ako nije
bilo zbog ova dva va`na ~inilaca, mogli bismo razumjeti da se obe}anje ti~e
osvajanja i posjedovanja Kanaana od Izraelaca u davnini kao {to je zapisano u
knjizi Jo{ue. Ovo je, me|utim, bilo tek djelomi~no ispunjenje jer, prvo,
obe}anje je bilo dano Abrahamu, kao i njegovu potomstvu, i drugo, posjeda je
trebalo u`ivati zauvijek.
Glede prvog, Biblija otkriva da je dok je bio u Kanaanu,
Abraham bio poput dana{nja beduina, i da je kad mu je umrla supruga morao
kupiti komad zemlje kamo bi je sahranio. Kona~no je umro, ne dobiv{i obe}anu
ba{tinu zemlje (Djela 7:2-5).
Glede drugog, je jasno da niti Abraham, niti njegovi potomci,
izraelski narod, koji su proveli velik dio svog nacionalnog bivanja protjerani
iz Kanaana, nisu dobili zauvijek posjed toga.
USKRSNU]E
SNABDJEVA ODGOVOR
Onda je o~ito, da potpuno ispunjenje tog obe}anja mora jo{
uvijek biti budu}nost. Ne zahtijeva ve}eg doga|aja doli Abrahamovog uskrsnu}a i
njegovih potomaka, kojih Biblija opisuje kao one koji su nalik Abrahamu u
pokazivanju vjere i pokornosti Bo`jim zapovijedima. Nakon uskrsnu}a oni }e, kao
besmrtna bi}a, zauvijek posjedovati Kanaan (Matej 8:11).
Ove }e ~injenice postajati jasnije s razmatranjem drugih
obe}anja.
2. Da Abrahamovi
potomci postanu velik narod
Ovo se obe}anje nalazi diljem zapisa o Abrahamovom `ivotu, i
je, u velikoj mjeri, bilo ispunjavano kao {to pokazuje Biblija (Postanak 12:2;
Postanak 13:16; Postanak 15:5; Postanak 22:17). Knjiga Postanka bilje`i da su
Abrahamov sin Izak i njegov unuk Jakov (koji je bio preimenovan u Izrael)
postali izvorni preci izraelskoga naroda. @ivjeli su u Kanaanu sve dotle dok
nije Jakov, za vrijeme gladi, odveo svoju obitelj u Egiptu. Knjiga Izlaska
govori kako su Jakovljevi potomci narasli na vi{e od dva milijuna i bili su
zarobljeni od Egip}ana. Oko 1500 p.n.e. Bog je poslao Mojsija da ih izbavi i
odvede u Kanaan. Knjiga Jo{ue, Mojsijevog nasljednika, govori kako su dvanaest
plemena Izraela osvojili Kanaan. Kasnije knjige Biblije opisuju razvoj Izraela
do 1000 p.n.e. kad je postao veliko i napredno kraljevstvo, za vrijeme
vladavine Davida i Salomona
NOVI
ZAVJET OBJA[NJAVA OBE]ANJE
Biblija pokazuje da je nakon Salomonove smrti, Izrael otpao i
bio je kona~no protjeran iz Kanaana jer su ljudi bili, op}enito re~eno,
bezvjerni i neposlu{ni Bogu (Ponovljeni zakon 28:15-68). U Novom zavjetu
nalazimo divnog izlaganja obe}anja Abrahamu. U poslanici Rimljanima apostol
Pavao ~ini jasnim da 'nisu Izrael svi koji potje~u iz Izraela; i nisu svi djeca
Abrahamova zato {to su njegovo potomstvo' (Rimljanima 9:6-7).
Ovo uvodi jedno va`no na~elo kratko uzeto u obzir kod razmatranja
prvog obe}anja. Veliki narod koji je trebao potjecati iz Abrahama nije trebao
biti sastavljen od bezvjernih prirodnih potomaka ve} od onih koji su pokazali
sli~nu vjeru Abrahamu. U svakom nara{taju bilo ih je malo, ali kad budu
uskrsnuti iz mrtvih, kada se Isus bude vratio na zemlji, bit }e skupljeni u
jedan velik narod. Tada }e Abraham vidjeti svoje besmrtne potomke, hvale}i Boga
zbog njihova spasenja, oblikuju}i 'velikoga mno{tva, {to ga nitko ne moga{e
izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika' (Otkrivenje 7:9).
Tako }e obe}anje biti ispunjeno na daleko divnijem na~inu no {to je bilo u
pro{losti.
3. Da }e kroz jednog
Abrahamovog potomka svi narodi biti blagoslovljeni
Me|utim, ~ovje~anstvo jo{ uvijek nije dobilo najve}i od svih
blagoslova o kojem govori to obe}anje - izbavljenje iz op}e kletve grijeha i
smrti. Biblija otkriva da dolazi vrijeme kada, }e 'sva zemlja bi(ti) puna slave
Gospodnje' (Brojevi 14:21).
Malo je mjesta Bo`joj slavi dok ~ovjek ispunjava zemlju
nasiljem i tla~enjem i dok ima grijeha i smrti. O~ito je da je potrebna velika
promjena kako bi se postiglo to divno vrijeme blagoslova, o kojem ~itamo u
mnogim biblijskim proro{tvima (Psalam 72; Izaija 32). Ma kako velika ta
promjena bila, njeno ostvarenje je sigurno! To je poruka evan|elja
(blagovijesti) pou~avana niz Bibliju. Malo njih shva}aju da je obe}anje dano
Abrahamu 2000 godina prije Krista, osnova evan|elja!
'A Pismo, predvidjev{i da Bog po vjeri opravdava (narode)
pogane, unaprijed navijesti Abrahamu: U tebi }e blagoslovljeni biti svi narodi'
(Gala}anima 3:8).
ISUS
KRIST - ABRAHAMOV POTOMAK
Sredi{nji lik evan|elja i stoga obe}anja Abrahamu je Isus
Krist. On je Abrahamov istaknuti potomak. Novi zavjet po~inje ovim rije~ima:
'Rodoslovlje Isusa Krista... sina Abrahamova' (Matej 1:1).
Nastavlja s rodoslovljem kojeg vu~i Isus od Abrahama i ova se
tema nalazi u cijelom Novom zavjetu. Pavao isti~e u svom pismu Gala}anima da se
o jednom naro~itom potomku govori u obe}anju i da je to Isus:
"A ova su obe}anja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne
veli se: 'i potomcima' kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem,
to jest Kristu" (Gala}anima 3:16).
Isus je otkriven da je vi{e nego tek prirodni sin Abrahamov; u
istom je pismu izjavljeno: 'oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi' (Gala}anima
3:7).
Kada se sjetimo biblijskog opisa vjere kao vjerovanje i
poslu{nost Bogu (su{ta suprotnost grijeha), biva jasno da je Isus bio najve}i
od svih sinova Abrahama. Tek on od cijelog ~ovje~anstva je zaista mogao re}i
svojim protivnicima bez straha od protuslovlja: 'Tko }e mi od vas dokazati
grijeh?' (Ivan 8:46). Glavna poruka Novoga zavjeta jest da je Isus svojom
vjerom svladao grijeh i tako 'obeskrijepi smrt i u~ini da zasja `ivot i
neraspadljivost - po evan|elju' (2Timoteju 1:10).
EVAN\ELJE
PROPOVIJEDANO SVIM NARODIMA
U starozavjetna je vremena poruka o spasenju (evan|elje) bila
povla{teni posjed izraelskog naroda, ali su omanuli u odgovoru zahtjevima
vjerne poslu{nosti Bogu. Onda je do{ao Isus i poslao svoje apostole da
propovijedaju evan|elje o spasenju svakom narodu (Marko 16:15).
Mnogo ljudi vide ovo kao ispunjenje Bo`jeg obe}anja da }e svi
narodi biti blagoslovljeni u Isusu Kristu, Abrahamovom potomku. Ipak, bio je,
tek korak, premda velik, u Bo`jem razvojnom planu da ispuni zemlju Svojom
slavom. Isus je znao da }e relativno malo njih prihvatiti ovu divnu poruku, jer
uklju~uje ulazak kroz uska vrata vjere;
i sada, blizu 2000 godina kasnije, propovijedanje evan|elja nije donijelo blagoslova
svim narodima.
BO@JE KRALJEVSTVO NA ZEMLJI
Ipak to divno vrijeme dolazi! Isus Krist }e se vratiti na
zemlji da uskrisi sve koji su odgovorni, uklju~uju}i i one koji su se
'Kristom... zaodjenu(li)' i koji su stoga postali ba{tinici obe}anja Abrahamu
(Gala}anima 3:27-29).
U to }e vrijeme Abrahamov blagoslov nado}i nad svim narodima
kroz njegova potomka Isusa Krista (Gala}anima 3:14). Isus }e biti kralj nad
svom zemljom i Bo`je }e kraljevstvo biti ure|eno, uvode}i jedno vrijeme
blagoslova kakvo svijet nije nikada vidio. Zbog toga su svi kr{}ani pou~eni
moliti se Bogu: 'Do|i kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i
na zemlji' (Matej 6:10).
SA@ETAK
1. Obe}anje o kona~nom izbavljenju iz
grijeha i smrti je bilo u~injeno odmah nakon
pada Adama i Eve.
2. Bo`ji plan o spasenju je otkriven u
obe}anjima kojih je u~inio vjernima.
3. Zapis o potopu pokazuje da }e malo
njih biti spa{eni.
4. Arheolo{ka otkri}a potvr|uju
to~nost Biblije.
5. Bog je u~inio velika obe}anja
Abrahamu zbog njegove vjere.
6. Nijedno od tih obe}anja nije bilo
potpuno ispunjeno.
7. Obe}anja pokazuju prema Isusu
Kristu, koji je savladao grijeh i smrt.
8. Isus Krist mo`e spasiti iz vje~ne
smrti sve one koji, poput Abrahama, vjeruju i
pokoravaju se Bogu.
9. Obe}anja }e se ispuniti kada se
Isus vrati na zemlju da uredi Bo`jeg kraljevstva.
10. Bo`je kraljevstvo }e donijeti
vrijeme blagoslova zemlji, koja }e zatim biti
ispunjena Bo`jom
slavom.
PASUSI
ZA ^ITANJE IZ BIBLIJE
Postanak 6, 12, 13,
15, 17, 22; Rimljanima 4; Djela 7;
Ponovljeni zakon
28; Gala}anima 3; Ivan 8;
Hebrejima 11; Psalam 72; Izaija 32;
|
LEKCIJA 5 TEST
Podvu~i ispravnog odgovora na svakom pitanju i prenesi ih na
zadnju stranu.
1. Kako se zvao ~ovjek s kojim je Bog bio vrlo zadovoljan po
zapisu Postanka 6:9?
a) Adam b) Noa c) Henok d) Abel
2. Kako je Bog uni{tio zle ljude u prikazu sadr`anog u Postanku
od 6-og do 8-og
poglavlja? a) zemljotresom b) gla|u c) potopom d) boles}u
3. Koliko su ljudi bili spa{eni iz katastrofe u Postanku
poglavlja 6 do 8?
a) 8 b) 18 c) 88 d) 80
4. Kako su vjerni ljudi bili za{ti}eni u katastrofi iz Pos.
poglavlja 6 do 8?
a) `ivjeli su u
korablju b) Bog
ih je sakrio
c) `ivjeli su na
visokoj gori d) Bog ih
je uzeo
5. Gdje je `ivio Abraham prije nego mu je Bog progovorio?
a) u Babilonu b) u Betelu c) u Sodomu d) u Uru
6. U koju je zemlju Bog odveo Abrahama?
a) u Egiptu b) u Kanaanu c) u Edomu d) u Salemu
7. Da li je evan|elje bilo propovijedano Abrahamu?
a) da b) ne c) vjerojatno d) mi to ne znamo
8. Kada }e Abraham primiti kona~no ispunjenje Bo`jeg mu obe}anja?
a) ve} ga je
primio b)
mi to ne znamo
c) kada se Isus
vrati na zemlju da uredi Bo`jeg kraljevstva
d) Abraham je umro
pa tako ne}e primiti ispunjenje obe}anja
9. Tko je bio najve}i od Abrahamovih potomaka?
a) Juda b) Jakov c) Josip d) Isus
10. Koja tri od slijede}ih je Bog
obe}ao Abrahamu?
a) da }e njegovi
potomci posjedovati zemlju Kanaana
b) da }e on
zauvijek `ivjeti na nebu
c) da }e njegovi
potomci postati velik narod
d) da }e on imati
velikih bogatstva odmah
e) da }e kroz
jednog od njegovih potomaka svi narodi biti blagoslovljeni
f) da }e svi
njegovi potomci biti vjerni Bogu
g) da }e se
njegovi potomci uvijek sje}ati vjere Abrahama
--------------------------------------
LEKCIJA 6
Gospodin Isus Krist
Ova }e lekcija uzeti u obzir Gospodina Isusa Krista -
sredi{njicu Bo`jega cilja. Isus je bilo ime dano maloj bebi ro|enoj u Betlehemu
prije blizu 2000 godina. Ime zna~i 'Spasitelj' i bilo je dano po uputstvu
an|ela: 'ti }e{ mu nadjenuti ime Isus jer }e on spasiti narod svoj od grijeha
njegovih' (Matej 1:21). 'Krist' je ustvari titula i zna~i 'pomazanik', stoga
'naro~ito izabran'. Isus je bio KRIST isto kao {to se govorilo da je Ivan bio
KRSTITELJ.
BO@JI
CILJ NA PO^ETKU
U zadnjoj je lekciji bilo pokazano da je Bog kanio na samom
po~etku, u Edenu, snabdjeti jednog Spasitelja - netko tko }e savladati mo}
grijeha. Lekcija je pokazala da }e taj koji }e donijeti takvog blagoslova nad
~ovje~anstva biti iz reda Abrahamova. Marija je uvidjela da je njen sin taj
obe}ani i u svom je Hvalospjevu pjevala, 'Veli~a du{a moja Gospodina, klik}e
duh moj u Bogu, mome Spasitelju... Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obe}a
ocima na{im: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu
dovijeka' (Luka 1:46-47, 54-55).
DRUGA
OBE]ANJA
Prorok je Daniel govorio o vremenu kada }e se Mesija pojaviti.
Prorok Mihej je pisao o mjestu njegova ro|enja. Matej bilje`i posjetu mudraca
Herodu. Zamijeti koliko puta bilje`i Matej da se doga|aji de{avaju u ispunjenje
rije~i starozavjetnih proroka Matej 1:22; Matej 2:5&15.
Bo`ji je cilj bio jo{ s po~etka da po{alje Isusa i, kada je
do{lo pravo vrijeme, Bo`ja je nakana bila stavljena na djelo. Ivan je napisao:
'I Rije~ tijelom postade i nastani se me|u nama i vidjesmo slavu njegovu -
slavu koju ima kao Jedinoro|enac od Oca - pun milosti i istine' (Ivan 1:14).
ZA[TO
JE ISUS DO[AO?
Dobro znani stih ranije citiran u ovim lekcijama veli:
'Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinoro|enca da
nijedan koji u njega vjeruje ne propadne; nego da ima `ivot vje~ni' (Ivan
3:16).
Isus je bio dan svijetu od Boga u veoma stvarnom smislu. An|eo
se Gabriel pojavio Mariji da joj ka`e da }e ona imati sina. Marija je upitala
kako je to mogu}e budu}i da je bila djevica. An|eo je odgovorio: 'Duh Sveti
si}i }e na te i sila }e te Svevi{njega osjeniti. Zato }e to ~edo i biti sveto,
Sin Bo`ji' (Luka 1:35). Ovo je, isto tako, bila tema proro{tva kao {to bilje`i
Matej (Matej 1:22-23).
@RTVA
Mo`da zna{ da su u starozavjetna vremena, bile `rtvovane
`ivotinje kao stalni podsjetnik o posljedicama grijeha i o na~inu izbavljenja.
Osoba koja je nudila, je znala da je smrt uzrokovana grijehom, i katkada se
morala poistovjetiti sa smr}u `ivotinje u znak da je priznavala to na~elo
(Levitska 1:3-4). Pavao je napisao, 'Jer pla}a je grijeha smrt' (Rimljanima
6:23).
U pismu Hebrejima, tri to~ke o `rtvovanju su u~injene veoma
jasne:
1. @rtvovanja u starozavjetna vremena su snabdjevala
podsje}anja na~elu da grijeh
donosi smrt - na~elo
utvr|eno na po~etku (Hebrejima 10:3).
2. Budu}i da `ivotinje nisu u~inili ni~eg pogre{nog, one su
samo predstavljale u~enje,
'Budu}i da Zakon ima
tek sjenu budu}ih dobara koje se - iz godine u godinu iste
neprestano prinose
ne mo`e nikada usavr{iti one {to pristupaju' (Hebrejima 10:1).
3. @rtvovanje `ivotinje nikada ne mo`e odstraniti grijeha. 'Jer
krv bikova i jaraca
nikako ne mo`e
odnijeti grijehã' (Hebrejima 10:4).
Biblija obja{njava da ono {to `rtvovanje `ivotinje nije nikada
moglo uraditi, mogao je Isus s davanjem svojega `ivota u savr{enoj `rtvi: 'A
ovaj, po{to je prinio jednu jedincatu `rtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna
Bogu' (Hebrejima 10:12).
NOVI
PO^ETAK
Biblija pokazuje da kao {to je Adam doveo grijeha i, dakle,
smrti svijetu svojom neposlu{no{}u, tako Isus svojim savr{enim `ivotom 'u~ini
da zasja `ivot i neraspadljivost' (2Timoteju 1:10). Po{to je Isus `ivio
savr{enim `ivotom, kada je umro nije bilo mogu}e da je on trebao ostati mrtvim
(Djela 2:24). Bog ga je uskrsnuo od mrtvih (Dela 2:24).
O suprotnosti izme|u u~inka Adamove neposlu{nosti i u~inka
Isusove poslu{nosti je govoreno mnogo puta: 'kao {to po jednom ^ovjeku u|e u
svijet grijeh i po grijehu smrt, i time {to svi sagrije{i{e, na sve ljude
prije|e smrt'. 'Doista, kao {to su neposluhom jednoga ~ovjeka mnogi postali
gre{nici tako }e i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici'. Kao '{to grijeh
zakraljeva smr}u, da tako i milost kraljuje pravedno{}u za `ivot vje~ni po
Isusu Kristu Gospodinu na{emu' (Rimljanima 5:12,19,21). Kao {to slijedimo
modela postavljena od Adama, tako mo`emo biti povezani s modelom postavljenim
od Isusa. Mo`emo biti povezani sa `ivotom kojeg je on do{ao donijeti: 'Jer kao
{to u Adamu svi umiru, tako }e i u Kristu svi biti o`ivljeni' (1Korin}anima
15:22).
POTREBNA
VJERA
Lekcija 4 je objasnila da je ~ovjek prirodno smrtan i da umire
i da je potrebna vjera da ga pove`e sa `ivotom kojeg je Bog ponudio. Ta je
lekcija istakla da je to jedino omogu}eno s Isusovim djelom:
'Jer pla}a je grijeha smrt, a dar Bo`ji jest `ivot vje~ni u
Kristu Isusu, Gospodinu na{em' (Rimljanima 6:23).
Dakle spasenje koje Bog nudi je uvjetovano, 'Bog je tako ljubio
svijet te je dao svoga Sina Jedinoro|enca da nijedan koji u njega vjeruje ne
propadne' (Ivan 3:16). Zbog toga je Bo`ji Sin bio nazvan Isus: 'jer }e on
spasiti narod svoj od grijeha njegovih' (Matej 1:21).
ISUSOVO
DJELO SADA
Nakon svoga uskrsnu}a Isus je uza{ao na nebo. Kod njegova
uza{a{}a, dva an|ela su izjavila da }e se on vratiti: 'Ovaj Isus koji je od vas
uznesen na nebo isto }e tako do}i kao {to ste vidjeli da odlazi na nebo' (Djela
1:11). Petar je rekao da }e Isus ostati na nebo sve do 'vremena uspostave
svega' (Djela 3:19-21).
Isus }e se vratiti da ispuni ostatak Bo`jeg cilja s njim. U
me|uvremenu, on je posrednik - netko tko je izme|u Boga i ~ovjeka. On je opisan
kao Veliki sve}enik koji mo`e posredovati za nas kod Svemo}noga: 'jedan je Bog,
jedan je i posrednik izme|u Boga i ljudi, ~ovjek - Krist Isus' (1Timoteju 2:5).
Pismo Hebrejima obja{njava da stoga {to je Isus `ivio svoj
`ivot na zemlji i bio je na~injen u svakom pogledu 'bra}i sli~an' (Hebrejima
2:17) on mo`e shvatiti kako se osje}amo i mo`e suosje}ati s na{im potrebama:
'Ta nemamo takva Velikog sve}enika koji ne bi mogao biti supatnik u na{im
slabostima, nego poput nas isku{avana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle
smjelo Prijestolju milosti da primimo milosr|e i milost na|emo za pomo} u pravi
~as' (Hebrejima 4:15-16).
SA@ETAK
1. Isus je bio ro|en iz djelovanja
Svetog Duha nad djevicom Marijom. Bio je, stoga,
Bo`ji Sin.
2. Ime 'Isus' zna~i 'Spasitelj', i
Bo`ji je cilj bio jo{ s po~etka snabdjeti izlaza od
prirodnih posljedica
ljudskog grijeha.
3. Plata grijeha je smrt. @rtvovanje
`ivotinje je snabdjevalo redovitog podsje}anja toga
na~ela, ali nikada
nije moglo 'odnijeti grijehã'.
4. Isus je osigurao savr{enu `rtvu.
5. Isus je sada na nebo gdje mo`e biti
milosrdan Veliki sve}enik jer razumije iz
vlastitog iskustva.
6. Bog je obe}ao poslati Isusa Krista
natrag na zemlji da zavr{i Svoju nakanu s njim
kad se bude vratio za Kralja.
PASUSI ZA ^ITANJE IZ
BIBLIJE
Matej 1:18-25; Luka 1:16-38; Luka 2;
Matej 2; Ivan 1:1-14; Rimljanima 5.
|
LEKCIJA 6 TEST
Podvu~i ta~nog odgovora na svakom pitanju i prenesi ih na
zadnju stranu.
1. Ime Isus zna~i
a) Spasitelj
b) Pomazanik
c) Spasitelj
Pomazanik d)
Pomazani Spasitelj
2. Koja je bila Isusova mati? a) Elizabeta
b) Marija c) Marta d) Ruta
3. Tko je zaista bio otac Isusu?
a) Josip b) David c) Abraham d) Bog
4. U Miheju 5:2 Isusovo mjesto ro|enja
koje je dano jest:
a) Nazaret b) Betlehem efratski c) Betlehem judejski d) Galileja
5. @ivotinjska `rtvovanja u starozavjetna vremena bila su:
a) opomena da
grijeh donosi smrt b) da
smire jednog ljutitog Boga
c) posljedica
sujevjerja
d) da pribave spasenje
6. Za{to je Isus bio poslan prije 2000 godina? da:
a) spasi
@idove b)
bude savr{ena `rtva za grijeh
c) nahrani
sirotinju
d) uspostavi kraljevstvo
7. Gdje je Isus sada? a) u
grobu b) na nebo c) na zemlji d) mi to ne znamo
8. Da li }e se Isus vratiti na zemlji? a) da
b) ne c) mi to ne znamo d) mo`da
9. [to sada radi Isus?
a) upravlja na{im
`ivotima b) on je Veliki
sve}enik kod Boga
c) upravlja
vladama d) mi to
ne znamo
10. Koji je Bo`ji dar u Isusu Kristu?
a) napredak b)
vje~ni `ivot u budu}nosti
c) dug `ivot
sada d) red i mir sada