5. Zaključak

Na kraju će se postaviti pitanje za sve umiješane u tragediju alkoholizma: «Zašto ja?, zašto sam ja alkoholičar...Zašto je moja sudbina bila da živim s alkoholičarem?». Bez prihvaćanja da Bog ne samo da postoji, već ima jedan ozbiljan, moćan plan da manifestira Sebe u nama i da su svi aspekti naših života vođeni da bi na kraju omogućili ovo, ova pitanja ostaju tragično bez odgovora u mnogim nevjerničkim umovima. Uvjeren sam da pravdi Bog neće na kraju suditi ni jednom od Svoje djece više nego drugima. Svatko od nas mora uzeti križ. Bez obzira na to koliko ćemo se puta spotaknuti i pasti dok ga nosimo, a čak je i naš Gospodin činio tako na Svom posljednjem putu do Golgote – nad nama trebaju dominirati slike učenika kako nose križ poslije njega. Put, staza, prolaz koji je naš Gospodin dao svakome od nas će se razlikovati. Za neke će to biti alkohol; za druge život sa bračnim nevjerstvom, drogama, tjelesnim i menatalnim oštećenjem. Tako se lista nastavlja, kao da možemo pregledati privatne borbe svakog od Božje djece. Svi mi imamo put koji ćemo preći do pokušanog oponašanja Krista čemu smo svi mi neporecivo, neizbježno pozvani. Kako mi je to moj prijatelj Steve Johnson jednom rekao, zbunjen događajima, dok smo se vozili kroz snježna polja Letonije: «To je proces, a ne proizvod». Ili kao što mi je drugi dragi prijatelj John Stibbs rekao u vrelini osobne tragedije u unutrašnjosti Australije, dok smo sjedili na maglovitoj verandi u Brisbane-u: «U pitanju je vožnja, a ne odradište». Da li će član vaše obitelji ostaviti alkohol nije najbitnije, na kraju krajeva. Vaša je reakcija na to, koja vas priprema za krajnje odredište u Kraljevstvu. Ovo je jedina krajnja svrha koja je od najveće važnosti, ma koliko je to teško shvatiti, dok živimo svoje živote u jednom svijetu usredotočenom na osobnu sreću sad i ovdje.

Jeremija je vidio kako njegov voljeni narod gutaju rezultati njihovih postupaka i stavova. On je shvatio da tamo nije bilo Božje milosti, nestali bi svi oni; i mi također moramo biti zahvalni brižnom Ocu što mi sami nismo alkoholičari. Jeremija je zahvalio Bogu: «Milost je Gospodinova što ne izgibosmo sa svima, jer milosrđa Njegova nije nestalo; Ponavlja se svako jutro; velika je vjera tvoja. Gospodin je dio moj, govori duša moja; zato ću se u Njega uzdati. Dobar je Gospodin onima koji ga čekaju, duši koja ga traži». (Tuž. 3:22-25)